Vjesnik: 09. 05. 2002.
Ispunjavanje vakuuma
Lekcija europskim vladama zadnjih je tjedana, bez obzira na tragičnu smrt nizozemskog populista, jednostavna: želite li ostati na vlasti, osluhnite malo narod. I nemojte se ustručavati, kad dođe vrijeme, progovoriti o neugodnim stvarima. O temama koje žuljaju poput kamena
u cipeli, koje na prvi pogled možda i jesu marginalne, ali u životu sigurno nisu
LADA STIPIĆ NISETEO
Jacques Chirac shvatio je poruku izbora. Odlučio se za operativni kabinet koji bi u sljedećih mjesec dana morao ispuniti dio praznine stvorene razlikom prioriteta između političkoga vrha i njegove izborne baze. I instinkt velemajstora političkog preživljavanja također je upozorio Chiraca da se vlast mora ponašati kao servis
građana. Vladajuće elite po Europi to olako zaboravljaju, uljuljane u pozlatu Elizejske palače ili, kako to Nizozemci vole reći, mekoću plišanih stolaca po kabinetima.Danska je bivša vlada ostala na vožnji biciklima, čuvajući tako skandinavski imidž skromnosti, ali je, čak i vozeći bicikle, propustila čuti ljude. U tu prazninu uskočila je krajnja desnica koja je u parlamentima tiša nego kad je kao opozicija ispaljivala zapaljive poruke. Populisti u Nizozemskoj na prošlim su izborima osvojili jednu jedinu o
pćinu.»Pustimo ih da rade«, slegli su ramenima Nizozemci, da bi potom novoizabrani krahirali jer se nisu snašli kad su s populističkih obećanja tresnuli u stvarnost borbe sa svakodnevnim problemima lokalne uprave, proračunom, prometom, dječjim vrtićima...
Populisti u Rotterdamu i Antwerpenu, voljom birača dobili su trećinu mjesta u gradskoj skupštini i četiri godine da se dokažu. Krajnja desnica je u svim dosadašnjim situacijama vrlo uspješno koristila nesposobnost vladajućih elita da otkriju stvarne brige, probleme i strahove ljudi. Negdje se od škakljivih tema odustajalo da bi se sačuvao privid političke korektnosti, drugdje se pak odustajalo iz pogrešne procjene da su prave stvari na drugim stranama.
Francuska se elita ponašala kao da je narod izabran radi nje i poraženom Jospinu nije bilo spasa. On je osigurao manje rada za iste novce (35 sati), što je san svakoga čestitog poreznog obveznika, ali je propustio zauzdati kriminal, od onog svakodnevnog - gdje bakicama po ulicama otimaju torbice - do krupnih prijevara po bankama.
Bilo je dovoljno da Jean-Marie Le Pen obeća financijski, legalno i logistički neizvediv zadatak izgradnje 200 tisuća novih zatvorskih mjesta da ga birači zaokruže na izborima.
Građanima u Austriji dosadila su ista lica i političari koji im nisu znali, onako jednostavno narodski, objasniti što se događa, i još su se oglušili na nervozu koju je izazivalo sve bliže proširenje Europske unije.
Kokova je pak ljubičasta koalicija održala nizozemski socijalni model na razini najviših standarda, nastavila je razvijati ekonomsku moć zemlje i jedino loše što je učinila jest to da se ponašala previše »politički korektno«, ne govoreći ono što govore Nizozemci. K tome, bila je dosadna. Tu je uskočio vatreni ekscentrik bez dlake na jeziku - Fortuy
n - i ispunio vakuum između političarske vizure života i svakodnevice njihove biračke baze.Lekcija europskim vladama zadnjih je tjedana, bez obzira na tragičnu smrt nizozemskog populista, jednostavna: želite li ostati na vlasti, osluhnite malo narod. I nemojte se ustručavati kad dođe vrijeme progovoriti o neugodnim stvarima. O temama koje žuljaju poput kamena u cipeli, koje na prvi pogled možda i jesu marginalne, ali u životu sigurno nisu.