Poigrao se po treći put Vladimir Gredelj raspisanim natječajem za predsjednike sudova, postupkom u nadležnosti Ministarstva pravosuđa, a slijedom odluke Ustavnoga suda kojom su šefovi sudskih uprava (predsjednici) izabrani po Državnom sudbenom vijeću na izvanustavnim položajima. Ponajprije je kao predsjednik Udruge hrvatskih sudaca napao te natječaje kao nezakonite, onda se na njih uredno javljao, a onda bi povukao kandidaturu. I tako tri puta, i svaki put iz - moralnih razloga.

Za tu igru krivi su Ministarstvo pravosuđa i Vrhovni sud. Imajući u rukama papir koji je potpisao bivši predsjednik Vrhovnoga suda Marijan Ramušćak, a kojim se Gredelj - nezakonito - oslobađa dužnosti suđenja (iako je predsjednik maloga Županijskog suda u Bjelovaru), on za svoga mandata nije sudio ni u jednom jedinom predmetu. Njegov osobni karton učinka je prazan. Nije bio ni toliko lukav, kao neki drugi županijsko-sudski predsjednici koji su i bez zakonske obveze svojim savjetnicima davali predmete u rad, potom ih potpisivali i prikazivali kao svoj učinak. Ne, Gredelj je jednostavno htio biti predsjednik i suda i sudačke udruge.

Tolerirano je čak i njegovo javno tumačenje po kojemu su njegovi suci u Bjelovaru »dopustili« predsjedniku da sve svoje društvene zadaće obavlja slobodno bez pritiska rasprava i ostalih poslova. Zar su i bjelovarski suci jači od zakona, pa mogu svoga predsjednika osloboditi od rada za sudačkim stolom? Izgleda da jesu, jer nitko nije ovlašten priupitati Gredelja za zakonitost njegova rada. A on odustaje od kandidature iz - moralnih razloga.