Glas Slavonije: 09. 05. 2002.

RAČAN U ULOZI HAAŠKOG KRVNIKA ZA ZLOČIN STVARANJA HRVATSKE DRŽAVE

Haag u Hrvatskoj

Posjet Hrvatskoj glavne tužiteljice Haaškog tribunala Carle del Ponte dogodio se zbog tri razloga: traženja svjedoka koji bi u sudnici teretili bivšeg srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića, kako bi, s obzirom na pretrpanost suda s već otvorenim slučajevima od službenog Zagreba Haag dobio jamstva da će novi hrvatski državni tužitelj protiv osumnjičenika "nižeg i srednjeg ranga" provoditi istrage, te kako bi Haag prikupio "dokaze" protiv viših bivših hrvatskih političkih i vojnih dužnosnika.

U slučaju Milošević, Haag mora presuditi protiv srpskog vođe, ako ni zbog čega, onda kako bi se tribunalnim putem ex-post opravdala NATO-ova agresija na Srbiju.

S obzirom na to da je Haag odlučio u jednu spojiti optužnicu protiv Miloševića za ranije odvojene slučajeve Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Kosovo, srpski masakri nad Hrvatima u istočnoj Slavoniji mogli bi odigrati presudnu ulogu kako bi se srpskog vođu osudilo za "balkanski ratni paket".

Naime, onaj dio optužnice protiv Miloševića koji se odnosi na Kosovo ne ide po planu Haaga i njegova političkog mentora, Sjedinjenih Američkih Država.

Slabašnim, ispraznim i proturječnim doimaju se iskazi albanskih svjedoka.

Dokazi za opravdanje NATO-ova napada

A Haag si nikako ne može dopustiti oslobađajuću presudu za bivšeg srpskog državnika, jer bi ona značila da SAD i njegovi saveznici nisu posjedovali ono "humanitarno pravo" kojim su pravdali bombardiranja Srbije i Crne Gore.

Stoga se del Ponte uputila u Vukovar, Erdut, Dalj, Borovo Selo i Ilok, kako bi lokalne stanovnike vrbovala da na Haaškom tribunalu svjedoče protiv Miloševića.

Hrvatski iskazi, pri tome, nisu tolike težine, koliko bi bili srpski, i pokoji "manji ili srednji" srpski potencijalni optuženik za ratne zločine odlučit će se za terećenje bivšeg vođe kako bi izbjegao omču koju bi mu, uz dopuštenje Haaga, mogao stezati kakav lokalni sud.

U slučaju hrvatskih sudova koji bi sudili manjim i srednjim "ribama", Haag je suđenja prisiljen prepustiti Zagrebu. Naime, Washington je početkom ove godine gromoglasno dao do znanja kako vrijeme Haaškom tribunalu istječe i kako se on mora koncentrirati na "suđenja protiv kolovođa" etničkih sukoba. Manji i srednji slučajevi stvar su lokalnih sudova, izričiti je stav Washingtona.

A "kolovođe" etničkih sukoba su svi oni koji su na Balkanu pridonijeli stvaranju nacionalnih država oružjem, neovisno jesu li pri tome bili napadači ili branitelji.

Tako unatoč prividu kako je del Pontinom posjetom Vukovaru Haag Hrvatima odlučio udijeliti pravdu, od pravde biti neće ništa. Jer onima koji su stvarali Haaški tibunal, koji su mu udarili političke smjernice, nije do pravde, nego do "poništavanja procesa etničkog čišćenja", kako se opisno, i ne samo u žargonu hrvatskog predsjednika i Haaškog svjedoka Stjepana Mesića, naziva stvaranje nacionalnih država.

Propala im Jugoslavija, a oni uskrsnuli

Na sudu u Haagu sudi se i sudit će se ideji stvaranja hrvatske države. To pokazuje i del Pontin izričit stav kako optužnicu protiv hrvatskog generala Ante Gotovine ne kani mijenjati. Da se u Haagu sudi jednoj nacionalnoj politici zorno nam je pokazalo suđenje protiv predsjednika HDZ-a BiH Darija Kordića.

Prošlost Ivice Račana jamstvo je da će hrvatski sudovi na "manjim" slučajevima suditi hrvatskim političarima i vojnicima. Stvaranju hrvatske države Račan i njegov SDP dočekali su opirujući joj se. Na donošenje takozvanog Božićnog ustava, Račan i njegovi istomišljenici izišli su iz sabornice, prosvjedujući što se ne svira jugoslavenska himna. U vrijeme rata Račan i njegovi pasivno su promatrali borbu za Hrvatsku: njihova Jugoslavija umirala je u sukobu hrvatskih i srpskih nacionalnih aspiracija.

No, izbor Ivice Račana za šefa hrvatske Vlade vrsno ide u prilog prognanjanju upravo onih koji su najviše pridonijeli stvaranju države. O tome svjedoče ne samo suđenja generalu Mirku Norcu, nego i otpuštanja dragovoljaca Domovinskog rata iz policije, vojske i državne uprave; i tu je riječ o jednoj te istoj politici.

Kako se borba Hrvata za državnu suverenost prikazuje kao planski zločin, dokazuje tekst optužnice protiv generala Gotovine. Prihvaćanjem te optužnice Račan i njegova vlada, s iznimkom nekolicine HSLS-ovih ministara, pokazali su kakav je njihov odnos prema hrvatskoj državi. On se ni po čemu ne razlikuje od onih koji su izvršili agresiju nad njom.

Zvonimir MILAS