SLOBODNA DALMACIJA U POSJEDU FONOGRAMA ISKAZA BIVŠEG GLAVNOG DRŽAVNOG ODVJETNIKA NA SJEDNICI SABORSKOG ODBORA ZA PRAVOSUĐE ODRŽANOG U UTORAK, 7. SVIBNJA

Konfuzno i bez dokaza, glasio je zajednički neslužbeni zaključak gotovo svih svjedoka iz redova vladajuće koalicije koji su u utorak, 7. svibnja, prisustvovali gostovanju Radovana Ortynskog na sjednici parlamentarnog Odbora za pravosuđe. Neki od njih su čak u šali tvrdili da se radilo o nepovezanom izlaganju koji je puno više sličilo govoru "toka struje svijesti", a ne suvislom obraćanju čovjeka od kojega se očekivalo da dokazima potkrijepi svoje teške optužbe o sprezi politike i organiziranog kriminala izrečene prije nekoliko tjedana u Hrvatskom Saboru.

Ipak, koliko god se ustručavao progovoriti o konkretnim dokazima kojima bi potkrijepio svoju ocjenu o "pojedincima iz medija i politike koji su povezani s organiziranim kriminalom", njegovo izlaganje ipak otkriva duboki procjep koji očito postoji na relaciji Državno odvjetništvo - Policijska uprava Zagrebačka, za kojega bivši glavni državni odvjetnik tvrdi da je glavni krivac što brojna kriminalna nedjela još uvijek nisu procesuirana.

Pa nastavlja:

- Imate isto sada mi se javio prije par dana jedan čovjek, imamo bilješku, tužioc ima bilješku, neću imenovati ga, koji je dao informaciju o tome kako je Hrvatska prije 1999. godine slala drogu i oružje u Italiju, i opet imate nezavisnu informaciju drugog svjedoka koji vam je isto tako ispričao (....) i to su stvari koje sada treba razraditi. Morate imati povjerenje, a kako ćete imati povjerenje u ljude, ako radite s jednim timom, sada se taj tim promjeni, dobivate analize iz tih mjera nadzora, vezano na Hrvoja Petrača, da ne bi bilo zabune o čemu se radi, i onda nema ništa (...) i onda u petom mjesecu kolegica prošle godine pita pa dobro što je s tim analizama, jer te analize govore o trgovini oružja i švercu cigareta ne tu po Hrvatskoj, to su internacionalni slučajevi, po ovoj zločinačkoj, oni su slali u zločinačkoj organizaciji ecstasy tablete DHL poštom u kuvertama zaljepljenima na Floridu (...)

Osvrnuo se Ortynski i na zagušenost pravosuđa ("kako je moguće da na jednom sudu za predsjednika ponovno bude izabran sudac u čijem je mandatu od 800, 900 predmeta nastupila zastara za 1066 okrivljenika"), a imao je pokoju reći i u svoju obranu ("ja sam kad sam počeo raditi obećao da ću izvući 20 najznačajnijih predmeta: samo na Kutlu se odnosi 19, došao sam na broj 70 vezanih uz ratne zločine, u okviru gospodarskog kriminala obrađen je Croatia bus, Dubrovačka banka, za koju je sada rješena naša žalba na Vrhovnom sudu".

- Pa oružje vam se vuče od 99., radila se operacija koja se zvala "Šaka zulu"... sad vi pratite kontinuirano šverc oružja koji kreće prema Francuskoj (...) i Baskiji, a imate opet Split, u Splitu je išlo prema IRA-i, a iz onih mojih iskaza koji su tu išlo je prema Italiji.

Obzirom da je to ujedno bio i jedan od najvećih prigovora na njegov račun, nečasno otpušteni glavni državni odvjetnik posebnu je pažnju posvetio gospodarskom kriminalu: pretvorbi Večernjeg lista ("detalje sam doznao od jedne osobe koja je o tome imala saznanja, dobio sam i neke dokumente, ali od strane policije za tu osobu nije pokazan interes"), i banci koja, prema njegovim tvrdnjama u potpunosti posluje nelegalno ("Vi ako dignete nenamjenski kredit u banci za kupnju stana u zadruzi i novci su vam od banke doznačeni u zadrugu, i onda vi sa zadrugom raskinete ugovor i velite da te novce prebacite na moj privatni račun...To se ne smije raditi").

Ortynski nije zaobišao ni Riječku banke, ali možda ipak ne u tolikoj mjeri u kojoj su to priželjkivali zastupnici oporbe:

- A da postoji povezanost, pa to se vidi, kada otvorite novine, u svakim novinama imate ... informacija. Ovaj s onim, onaj s onim. I imate Riječku banku, spominje se ovaj, spominje se onaj predsjednik Uprave, je li sad Linić, nije Linić, je li bio onda...".

"Kao što sam rekao, na mene pritisak nitko nije vršio. Niti kad sam imao Tutu, niti kad sam imao Martića, niti da se predmet ubrza, jer su se kod mene predmeti vrtili. Nitko od ministara, niti premijera, niti Predsjednika Republike, (nije rekao, op. MKS) nemoj procesuirati ovo. Mislim, nisu valjda na to ljudi spali, da bi se spustili na takav nivo."

"Ja sam dao jedno priopćenje neposredno prije nego što sam bio razriješen, u Večernjem listu gdje je od strane glasnogovornice MUP-a bilo rečeno da su podnijeli u predmetu GRUPO kaznenu prijavu koju je Državno odvjetništvo odbacilo. To se ni ne smije dozvoliti jer je to laž (...). Mi smo podigli istražni zahtjev. To je rađen predmet koji je rađen na horuk. Tako se veliki predmeti ne mogu raditi.

"Kad ja vodim istražni postupak, ja sam protjerao novinare van. Oni su došli pred vrata, ali su novinari kod nekih sudaca sjedili unutra i dobivali informacije. Jer, i informacije se mogu kupiti."

"I gospodin Kregar je u svojim izlaganjima isto govorio o tome, i u Hrvatskom novinarskom društvu isto je govoreno o tim plavim kuvertama novinarstva, gdje se naručuju članci koji se na određeni način i u odrđeno vrijeme plasiraju."

"Ja vam sve te članke...Mislim, to su novinari potpisali. Deset se novinara sastaje uoči moje smjene u jednom lokalu, sa bratom jednoga koji je u bijegu, i sa jednim od odvjetnika"

Ortynski:

— Nije povjerenstvo, nego Odbor.

Ortynski:

— Odbor. Među vama su ljudi koji zadiru u sudske postupke, je l’ tako? To je vama poznato. Nekima smo skinuli imunitet itd. Mislim da bi se trebalo detaljno govoriti o stvarima (tek nakon, op. MKS) formiranja istražnog povjerenstva, jer iza svega što bih ja trebao govoriti sam, ja neću govorit sam. Iza mene postoje kolege koji rade na tim predmetima. Ja znam okvirno, a oni znaju konkretne probleme. Činjenica je da situacija u Zagrebu ne štima, znadete. Mislim da ne bi htio poslužiti kolegama... (ne čuje se)... iz različitih stranaka da dođe do zloupotreba od jedne stranke prema drugoj, na temelju informacija koje bih ja mogao prezentirati.

"Naravno, novinari žele znati što sam tamo radio (u Sarajevu, op. MKS). Onda ne trebam ni ići, pa nećemo dati informaciju, moram ići odraditi posao. Dakle, ako ja to sad kažem novinarima, cijela stvar propada. Išao sam dolje prvo da vidim slučaj Joze Leutara, da pokušam s njima dogovoriti jedan sporazum o suradnji između tužilaštva, s obzirom da se i kod njih i kod nas šetaju osobe koje su opasne za nas i za našu djecu.

Mislim na ljude koji su spremni nekoga likvidirati, da im baš nije mjesto na slobodi, a imate svakodnevno nekakve događaje gdje nekakav auto odleti u zrak. A onda kreće razgovor i vele, ali ti si ogovarao Predsjednika i premijera. A ja sam rekao u nastavku: možda sam zatražio i azil odmah dole u Sarajevu, jer mi se jako svidjelo. To su gluposti. Ali tri dana nakon toga, u jednom našem tjedniku cijela priča, story o tome što sam ja radio i što pričao o Predsjedniku i premijeru. Onda sam rekao (...) onaj koji je vama dao informaciju taj ju je dao i tom tjedniku. A otprilike bi mogli znati o kojoj se osobi radi.

I onda vam to kreće cijelo vrijeme kako godišnji izvještaj dolazi, sije se ovakvih informacija. U četvrtak 18. (prošlog mjeseca, op. MKS) sastanak novinara (sa?) Perom Pripuzom i gospodinom odvjetnikom iz zločinačke organizacije. S jedne strane jedan državni odvjetnik ode, a s druge strane jedan odvjetnik iz zločinačke postane sudac Vrhovnog suda. Pa ljudi to vide sa strane."