Prvi dan skupa u Zagrebu, dakle, nije donio ništa novo što bi prevladalo već poznate i toliko puta izrečene fraze o zajedničkoj borbi protiv terorizma. Na konferenciji su ipak naglašena važna načela oko kojih na svjetskoj razini baš i ne postoji tako velika suglasnost. Tipično europski (riječ je ipak o zemljama članicama Vijeća Europe), sudionici skupa pozvali su sve da posebno pripaze na ljudska prava. Ne može se, naime, zbog učinkovitije borbe protiv terorizma opravdati ograničavanje ljudskih prava i sužavanje njihove privatnosti. Poruke koje iz Europe dolaze već mjesecima upućene su prije svega SAD-u, i to zbog najave uvođenja prijekih sudova, teza o osovini zla i tretiranja zarobljenika, o čemu dolaze zabrinjavajuća izvješća. Jedan od ciljeva zagrebačke konferencije jest i usvojiti apel za donošenje povelje o obvezama država koja će, osim naglaska na poštivanju manjinskih i ljudskih prava, tražiti od svih zemalja da ne izručuju osumnjičene onim zemljama koje još nisu ukinule smrtnu kaznu. U isto vrijeme, unutar same Europe konsenzus se teško postiže oko same definicije terorizma. Vijeće Europe, ta najstarija europska integracija, u svoje članstvo prima i tzv. nesavršene demokracije kako bi im pomogla da do demokratskog sustava lakše dođu. Zbog toga se članice Vijeća Europe teško mogu složiti oko pitanja poput onog jesu li kršenja ljudskih prava u suzbijanju terorizma u Čečeniji dobar način borbe. Hrvatska se na skupu u Zagrebu obvezala na uključenje u borbu protiv terorizma, a kao domaćinu, konferencija joj je sjajan podsjetnik na neke još neispunjene obveze koje je prihvatila kad je uvjetno 1996. godine primljena u Vijeće Europe.