Dao nam je glavni urednik CCN-a Miroslav Šafer na znanje da Vijesti dana gleda gotovo trećina Hrvata (30,4 posto), što ljude koji znaju kakve sve prednosti donosi konkurencija, iskreno veseli. To, pretpostavimo, točno izvješće ne treba rastužiti čak ni Prisavlje, ali se zbog njega moraju itekako zabrinuti Jasna Ulaga Valić, Nikola Kristić, Oliver Dražić i ostatak još uvijek dezorijentiranih kormilara HTV-ova informativnog programa. Bude li CCN-ova gledanost rasla istim tempom, kakva onda perspektiva, uz postojeće neinventivce, ostaje HTV-u?! Ulaga Forces ipak mogu odahnuti jer Šafer, teško shvatljivom vratolomijom, CCN-ovu gledanost nastoji svesti u prijašnje okvire. Možda, naime, trećina Hrvata i počne gledati Vijesti dana, ali koliko ih, zbog preklapanja termina s Dnevnikom, pogleda do kraja? Postoji li i to istraživanje? I što ono kaže?

Emisija s dvojicom izuzetnih gostiju, prema (nekompetentnoj) ocjeni moje malenkosti, najboljim hrvatskim nogometašem svih vremena Robertom Prosinečkim te Vedranom Mlikotom, prije svega ljudinom kakvu je teško i svijećom naći, još jednom je razotkrila sve slabosti Željke Ogreste. Nepristojno je tako malo znati o nogometu i razgovarati s umjetnikom na travnjaku Prosinečkim. Ogresta je neznanje pokušala - po stoti put - prodati kao duhovitost. To ipak ne ide. Ne svaki put.

Kazališni festival u Zagvozdu jest svojevrstan fenomen, ali ne takav da mu se, bez reportaže i bez svjedočanstava više osoba, posveti dvadesetak minuta razgovora na Prvom programu nacionalne televizije. Imala je, naime, Ogresta i drugog štofa za razgovor s Mlikotom. No to već pretpostavlja da se o njemu nešto i zna, a ne samo da ga se - pozna. Tek toliko da mu se može - kao i većini gostiju - obraćati s »ti«. U emisiji je napravljena još jedna gotovo neoprostiva pogreška koja ne ide samo na dušu Željki Ogresti, već i redatelju emisije te samim glumcima. Prvi put je Ogrestin »prvi pljesak« imao smisla jer se na pozornicu popelo tridesetak mahom poznatih, priznatih i odličnih glumaca koji su, kao »Zagvozd band aid«, otpjevali prigodnu pjesmicu o jedinstvenom festivalu. U početku po facama impresivan zbor pretvorio se, na žalost gledatelja i glumačke struke, u jedva probavljivu improvizaciju. Šteta prigode, šteta, kako reče Mlikota, bezočno pokradene glazbe (Tutićeva i Dujmićeva Moja domovina), šteta stihova Gorana Navojca, šteta truda i dobre volje Ive Gregurevića, Zlatka Viteza, Danka Ljuštine, Anje Šovagović, Bojane Gregorić, Ede Vujića, Gorana Grgića, Mile Elegović Balić...