Dražen Budiša je prije pola godine na dramatičan način najavio svoj povratak na političku scenu i kandidaturu za predsjednika HSLS-a. »Ovo je moja borba za stranku«, govorio je Budiša objašnjavajući motive za prekidanje petomjesečne političke samoizolacije u koju je otišao poslije podnošenja ostavke na mjesto predsjednika stranke. Ostao bi i dalje distanciran od HSLS-a usprkos tome što je sudjelovao u njegovom osnivanju samo da se, tvrdio je Budiša, nije osvjedočio kako je stranka u nekoliko mjeseci upravljanja v.d. predsjednika Joze Radoša izgubila mukom stečeni identitet. Zato više nije mogao biti po strani već je otpočeo borbu »u punom značenju te riječi« kako bi HSLS-u vratio subjektivitet.

Politički promatrači, mahom neskloni Budiši, radosno su naoštrili pera. Izvodile su se razne konstrukcije kako će njegova pobjeda na saboru HSLS-a »pod mus« rezultirati izlaskom te stranke iz vladajuće koalicije i privremenim izborima. A onda će Budiša koalirati s HDZ-om što je već dogovorio s Ivićem Pašalićem na Sinjskoj alki, dobiti izbore i Hrvatska će se naći u stravičnim nevoljama. Uzaludno je Budiša prije sabora HSLS-a demantirao takve crne scenarije. Kad je, pak, ponovno izabran za šefa stranke i djelom pokazao da nema namjere srušiti koaliciju, Budišu su dohvatili zbog ultimativnog zahtjeva da preuzme dužnost zamjenika premijera i iz Vlade povuče Gorana Granića.

Gotovo opće prihvaćena prognoza bila je da će se sjednice Račanovog kabineta na kojima će prisustvovati Budiša pretvoriti u ratna poprišta dok će tjedne pauze između sjednica služiti za vidanje rana i popunjavanje ispražnjenih arsenala. I opet će sve završiti izborima jer će naposljetku premijer izgubiti strpljenje sa svojim violentnim zamjenikom. Račan se zato jako pribojavao pustiti Budišu da mu sjedne s desne strane i odgađao je taj trenutak koliko je god mogao. No, Budiša je bio odlučan da se useli u Banske dvore dok mu se s vremenom smanjila odlučnost da deložira Granića. Tako da su sada obojica članovi Vlade i navodno sasvim solidno surađuju.

Neki ljudi bliski Budiši predviđali su upravo takav ishod, uvjeravajući one koji su ih željeli slušati da se Budiša uvijek maksimalno identificira s institucijom u kojoj djeluje. Stoga sadašnje Budišino potpuno asimiliranje u Vladu nije nikakvo iznenađenje nego očekivan razvoj događaja. Sad se tek vidi kakva je greška bila što Budiša odmah nakon izgubljenih predsjedničkih izbora jednostavno pragmatično nije ušao u Vladu nego se zbog visokih moralnih načela zadovoljio mjestom saborskog zastupnika. Da je učinio suprotno danas ne bi bilo čuđenja nad činjenicom da Budiša funkcionira kao normalan član Vlade koji naravno želi da ona uspije. Makar mu nadležnosti još nisu do kraja definirane.

Dakle, to što je zamjenik premijera iščezao s naslovnih stranica novina nije uopće neka posebnost ni sama po sebi loša stvar za Budišu. Ali ostaje pitanje kakvu je konkretnu korist HSLS imao od njegovog ulaska u Vladu. Koji su dosezi Budišine ogorčene borbe za stranački identitet i subjektivitet i po čemu bi se danas HSLS bitnije razlikovao da mu je na čelu Radoš čega se Budiša toliko plašio?

Teško je zamisliti da bi pod Radoševim vodstvom stranka bila još kooperativnija članica koalicije nego je s Budišom. Uzmimo samo za primjer Budišinu reakciju na tvrdnje predsjednika SSSH Davora Jurića da je SDP u sukobu sa sindikatima. »Stranke petorke stoje iza koncepta promjena Zakona u radu promjena radnog zakonodavstva jer su one jedna od točaka programskog dokumenta koalicije«, izjavio je nedavno Budiša, dok su ostali čelnici petorke osim Račana bili su blago rečeno rezervirani u trenucima zaoštravanja odnosa između sindikata i vlasti.

Biračima i dalje nije jasno za što se zalaže HSLS i zato istraživanja javnog mnijenja bilježe iste postotke za tu stranku kao u vrijeme najžešćih sukoba. S druge strane HDZ-u rejting raste iako su stranačke frakcije posvađane na nož. Pred Budišom je zato zadaća da pronađe formulu koja bi pomirila njegovo turbo odgovorno obnašanje dužnosti zamjenika premijera i potrebu HSLS-a da bude prisutan u javnosti kao zaseban entitet. Ako mu to ne uspije nije isključeno da će latentno nezadovoljstvo dijela stranačkog članstva Budišinim pacifiziranjem prerasti u otvorene optužbe da je postao novi Goran Granić i da opet treba krenuti u borbu za identitet HSLS-a. I naći čovjeka koji bi tu borbu simbolizirao.