Slobodna Dalmacija: 11. 05. 2002.
Mršavi rast
Marija BRNIĆ
Poput snijega na proljetnom suncu počeo se otapati Vladin osamljeni optimizam glede očekivane stope gospodarskog rasta u ovoj godini. Štoviše, umjesto 7-postotnog rasta koji je nedavno obećao premijer Ivica Račan, odnosno 4 do 5 posto od prije pola godine, Vlada je svoju procjenu rasta bruto domaćeg proizvoda upravo spustila na mršavih 3,5 posto.
Račanovih 7 posto, koje je javnost primila kao posljednji tračak nade, očito je bio preambiciozan zadatak za njegov tim, pa se tako i pompozno najavljeni dugoročni projekt gospodarskog rasta, čiji bi cilj bio u sljedećih 15 godina udvostručiti hrvatski BDP, sveo na prilično jalov dokument "Osnove ekonomske i financijske politike Vlade u 2002. i 2003. godini", koji je daleko od svih Račanovih
obećanja.Prema procjeni stručnjaka, što je na riječima bio prihvatio i sam Račan, da bismo izišli iz krize i ostvarili duplo bolji standard, gospodarstvo bi u Hrvatskoj moralo rasti najmanje po stopi od 5 posto. Definitivno, dakle, kaskamo s početkom izlaska iz krize, i još gore od toga — Vlada je poslala poruku da u ovoj godini ne treba očekivati čak niti lanjskih 4,1 posto rasta BDP-a.
Izgovor da je recesija zahvatila Europu i svijet može biti tek mali dio priče o hrvatskom BDP-u, no usporavanju rasta u ovoj će godini zapravo pridonijeti ponajviše dva čimbenika. Prvi je sporiji rast osobne potrošnje u odnosu na lani. Možda je već zaboravljeno, no lani je osobna potrošnja nenadano bila "napuhana" povratkom kući hrvatskog šopinga u inozemstvu. To je, pak,
bila pojava jednokratne naravi, što će se, uz rastuću nezaposlenost i stagnaciju zaposlenosti, osjetiti na potrošnji.Drugi važan segment za rast jesu investicije, koje će po svim najavama, unatoč poticanoj stanogradnji i cestogradnji, sporije rasti nego lani. Na žalost, Vlada nije prepoznala jedinstvenu šansu oživljavanja kreditne aktivnosti koja je osvanula nakon enormnog priljeva deviza "iz čarapa" u banke, koja bi potaknula veću potrošnju i značajnija ulaganja poduzeća.
Hrvatska je inače u proteklih 11 tranzicijskih godina ostvarila tek četiri petine BDP-a iz 1989. godine, što je svstava u red manje uspješnih tranzicijskih gospodarstava. To više Hrvatskoj je prijeko potrebna ambiciozna i odlučna vlada. Za četiristo tisuća nezaposlenih, milijun i tristo
tisuća zaposlenih i gotovo milijun umirovljenika obeshrabrujuća je spoznaja da se nakon toliko čekanja i nadanja ni ove, a niti iduće godine (planira se rast od 4 posto) njihov standard neće maknuti s mrtve točke. Vlada im je morala ostaviti barem malo vjere u bolje sutra.No, javno priznanje da nije u stanju potaknuti i osigurati brži rast, i to u drugoj polovici svojega mandata, poražavajuće je za Vladu. Takvim defenzivnim i defetističkim djelovanjem i tolikom neodlučnošću da postavi cilj i vodi zemlju k njemu, ova vlada i političke snage koje su je formirale ni u kom slučaju ne mogu računati na povjerenje birača na sljedećim izborima.
Pustiti se vjetru, što Vlada čini, ne znači, naime, tapkanje na mjestu, nego srljanje u još veću neizvjesnost.