Napokon sam, slučajno, na Vinkovačkoj televiziji, uhvatio širom Hrvatske razglašen talk show Zlatka Canjuge »Iza Mita«. Kao što sam i pretpostavljao; tresu se brda, rađaju se miševi. Bijeli. Za Canjugu možda veliki, ali za novinarstvo, sudeći prema emisiji u kojoj je gostovao potpredsjednik Vlade Goran Granić, beznačajni. Da, čisti bijeli miševi... priviđenja... Canjuga potvrđuje pravilo da se ipak ne može s ulice pred kameru te da je, Bogu hvala, novinarstvo zanat koji, i uz najveći talent, treba izučiti. A negdašnji ga politički moćnik i bezočnik nije imao kada i gdje naučiti. Početkom je devedesetih u Njemačkoj stvarao hrvatsku državu a kada se u nju vratio, dr. Tuđman ga je - prvo mu naloživši da ošiša besprizornu »fudbalerku« - lansirao u sam vrh stranačke, a zatim i državne hijerarhije. Manipulirao je, zaštićen i protežiran na Pantovčaku, hrvatskom metropolom, Croatijom (nogometnim klubom koji je činio sve kako bi rastjerao svoje najvjernije navijače) i, kao predsjednik Vijeća, Hrvatskom televizijom. Koliki je bio veliki pobornik medijskih sloboda ne svjedoče samo olovna prisavska vremena već i intervju koji je moja malenkost imala prilike raditi s njim. Ogorčen pitanjima koje sam mu postavljao, u pola je razgovora iz protesta ustao i napustio me u svom uredu u Gradskoj skupštini. Vratio se jer je shvatio da me tom despotskom gestom nije nimalo impresionirao.

Danas, u izmjenjenim okolnostima, Canjuga se pokušava igrati širitelja medijskih sloboda, provokativnog showmana s kao britva oštrim i konkretnim pitanjima. Nakon što po prirodi ukočen i usporen Goran Granić ne odgovara na pitanja kako to od njega Canjuga očekuje, najveći se hadezeov saltomoralist prospe riječima:

Pa, ipak, u odnosu na ostale hrvatske političare, pred Canjugom treba kapu skinuti. Zbog njegove ambicije i, kako to kažu u teatru, (često, istina, pogrešne) transformacije. Iako je prije trećega siječnja sipao na ondašnju oporbu lavinu pogrda i optužbi, iako je u noći trećega siječnja bio jedini hadezeovac koji je bulaznio o ostanku na vlasti, Canjuga je nakon prospavane noći okrenuo ploču i kaput. Naglo se pretvorio u demokrata i dinamovca. Na sreću, nije dovoljno samo izvrtati. Čak ni u Hrvatskoj. Pa je Canjuga davno pročitan. Sad on pokuša »čitati« druge, ali mu ne ide čak ni uz podršku svemoćnih kamera.