O aktualnom trenutku Hrvatske i putevima koji bi našu zemlju trebali povesti k boljitku, tijekom njegovog posjeta Osijeku, razgovarali smo s akademikom Ivanom Supekom.

- Sigurno je da je narod duboko razočaran ovom politikom posljednje dvije godine i gubi perspektivu kako će dalje. Bilo bi veliko zlo kada bi narod uistinu pao u apatiju, beznađe, pa čak i anarhiju. No, demokracija je, ipak, sistem koji omogućuje ljudima da kažu što misle i da mijenjaju vlast kako žele. Mislim da današnja glavna korupcija dolazi iz spone politike i privrede. Ta se sprega mora razbiti i politika više ne smije biti najunosnije zanimanje.

- Mislim da su alternativa ljudi koji do sada nisu bili angažirani u strankama, jer većina građana to ipak nije. Poput ljudi na univerzi, u gospodarstvu, ljudi koji su pošteni i nekorumpirani. Oni se moraju okupiti oko tih vizija i provesti ih u djelo.

- Mi smo bili opozicija Tuđmanovoj autokraciji i očekivali smo više od 3. siječnja. Opozicija koja se u to vrijeme formirala preuzimala je zapravo manje-više naše ideje. Bilo je čak prijedloga da osobno budem vođa te opozicije kontra Tuđmana, ali ta je ideja propala zbog taština nekih partijskih lidera. No, meni do toga nije ni bilo stalo. I onda su došli izbori, kada je narod izrazio nezadovoljstvo Tuđmanovom politikom, posebice gospodarskom, nezadovoljstvo pomanjkanjem slobode i izolacijom Hrvatske, koja je bila posljedica upravo tih nacionalističkih stavova. Danas, dvije i pol godine poslije, građani su ponovno razočarani. Svjestan sam da bi se svaka vlast našla u strahovitim teškoćama jer zemlja je bila opustošena i država je imala jednu posve krivu strukturu. Hrvatska s 426 općina, 21 županijom, ogromnom Vladom s 25 ministara, od kojih svaki ima 15 pomoćnika, a ne treba mu ni jedan, ne može funkcionirati. Mislio sam tada da i današnja vlast dijeli naše ideje. No, kada su pobijedili, prvih su godinu dana, pa i drugu, brinuli samo kako među sobom podijeliti ta ministarska mjesta. Ako je jedan ministar imao osam pomoćnika, sve su ih zadržali da se ne zakrve puno s HDZ-om, a postavili su još svojih sedam novih! Sve to plaćaju porezni obveznici. Ne možemo imati normalnu privredu i ekonomiju ako država drži više od polovine nacionalnog dohotka. To je apsurd. Razočaranje je veliko.

- Mnogi si ljudi danas postavljaju to pitanje jer za prošle neće, a ovi koji su danas na vlasti isto se nisu pokazali vrijednim. Upravo smo zbog toga i došli na ideju stvoriti jedan blok ljudi koji bi išao na to da se privilegiji partija ukinu. Rekao sam da se korupcija jako razgranala i dolazi upravo od politike. A kada je to već jedino sigurno i najunosnije zanimanje, jasno je da se svi u nju guraju. Partije su ostale boljševičke s jednim čvrstim vodstvom koje se nije mijenjalo i poslušnim članstvom. Ono je poslušno zato jer će im onda vodstvo dati mjesta u ministarstvima i slično. Današnje je vodstvo opet ona stara slika koju smo imali kroz 50 godina.

To ne može napraviti ta nekolicina ljudi, od kojih su neki, rekao bih, čak poluobrazovani. Ponašaju se kao četverogodišnjaci. No, tako je u cijelome svijetu, sve ide nizbrdo. Ni jedan se bitan problem u svijetu nije riješio. Zato što ga vode političari koji su birani na četiri godine, koji nastoje kroz to vrijeme dobro živjeti, a što će biti poslije - nije ih briga. Željeli smo dovesti do toga da narod brine za politiku, da shvate da je to njihova stvar i da su ljudi koji su izabrani odgovorni pred narodom, a ne da se igraju velikih političara koji odlučuju o svemu.

- Sjećam se da je i tadašnja opozicija, a danas vlast, glasala za Tuđmanov prijedlog povišenja primanja dužnosnika. Svi su bili za, samo je jedan, čini mi se, bio suzdržan. Razgovarao sam s čovjekom iz tadašnje opozicije koga svi smatraju vrlo poštenim, koji je zbog svojih ideja bio u zatvoru, a i osobno ne sumnjam u njegovo poštenje. Pitao sam ga kako može imati plaću veću od 20 tisuća i tražiti penziju od 12, 13 tisuća kuna. Rekao mi je da je njegov posao jako važan. Odgovorio sam mu da je jako važan i posao učitelja, ali dok se to ne shvati, politika će biti izvor korupcije.

- To nije lagana zadaća, ali intelektualci se moraju toga primiti. Da se taj ogroman intelektualni potencijal konačno mobilizira, značajno mogu pomoći mediji, te udruge civilnoga društva. Intelektualci moraju uzeti budućnost države u svoje ruke. I Crkva treba ostati jedna moralna snaga koja mora dalje razvijati neke osnovne vrijednosti poštenja, vrline, zalaganja, pomoći, milosrđa, tolerancije. U tom smislu Crkva može mnogo učiniti. Ali bilo bi loše kada bi u Crkvi prevladao jedan kleralizam, kada bi se oni željeli također ugurati u vlast.

- Potrebno je dokinuti Tuđmanov model atomizacije jer, kada je sve usitnjeno, onda centralna vlast o svemu odlučuje. Ne možemo više trpjeti koncepciju metropole i provincije. Treba se vratiti na tradicionalne regije, na 80 općina. Možemo se odlučiti primijeniti i danski model, koji se pokazao najstabilnijim. Oni, naime, imaju 50 distrikta, od kojih svaki bira jednog predstavnika u Parlament, a stranke biraju još 50 drugih. I to se pokazalo dobro.

- Mi moramo biti socijalna država. To da imamo više od 400 tisuća nezaposlenih, neodrživo je. Bio sam zbog svojih ideja u zatvoru, dosta dugo, ali mislim da je mnogo gore biti bez posla nego u zatvoru. U zatvoru znate zbog čega ste, ali kada je bez posla, čovjek se osjeća nevrijednim i to je najveće poniženje. Tu su i svi ti stečajevi koji se provode. Čudno je da se oni koji su prvi u toj koaliciji, mislim na SDP, ne ponašaju kao socijaldemokrati nego kao najgori liberali. Ta neoliberalna politika koja se provodi u Skandinaviji ili Njemačkoj ima obzira za socijalnu pravdu, a naša vlast te tjera na najprimitivniji i najgori način! I objašnjava da to traži Monetarni fond. Nije tomu tako. MMF-u je najvažnije da kada posuđuje novac (a ne bi ga uopće želio posuđivati), on bude siguran. Mora se stati i s rasprodajom nacionalnoga bogatstva jer to što se radi obični je kriminal.

- Sve ovisi o nama. Nikad nisam vjerovao u determiniranu povijest u koju su vjerovali Marks ili Hegel. Mi smo slobodni ljudi i o nama ovisi kako ćemo napraviti. Ljudi moraju shvatiti da trebaju graditi svoju budućnost, a ne se prepustiti nekolicini tobože na izborima biranih, jer će inače biti zlo i dalje. Samo ako svi zajedno preuzmemo brigu za budućnost, ona će biti dobra i možemo brzo izići iz krize.