Sudeći po pitanjima, izrazu lica i nevjerici, Aleksandru Stankoviću - s kojim se moja malenkost u ovom slučaju u potpunosti solidarizirala - nakon razgovora s Vladimirom Štenglom mnogo je toga glede budućnosti Vukovara mutnije, maglovitije i nelogičnije. Iako su prošlost i stopostotna krivica na srpskoj strani jasne kao dan čak i besprizornim tipovima poput Milana Martića, onaj veliki, civilizacijski korak u budućnosti teško da će ikad itko zakoračiti s obzirom na logiku koju je u »Nedjeljom u 2« demonstrirao vukovarski gradonačelnik, za kojeg su geta, i u kafićima i u školama, sasvim prirodna, civilizacijska tekovina.

Naime, neprijeporno je da rane u Vukovaru još nisu zacijelile. Neprijeporno je da na sramotu ne samo bivše ili sadašnje (hrvatske) vlasti, već i čitava svijeta ubojice grada heroja slobodno šeću ulicama i bez ikakva srama drže prodike o ljudskim pravima i slobodama. Neprijeporno je da svi oni koji su prvo ubijali grad, zatim iz njega - nakon mirne reintegracije - zbog opravdanog straha od posljedica za svjesnu krivicu, pobjegli preko Drine, pa se, ohrabreni amnestijom koju je nametnula međunarodna zajednica, vratili, sanjaju o homogenizaciji i nekoj drugoj prilici za »konačno rješenje srpskog pitanja«. Svima je njima, bez dvojbe, hrvatska država trn u oku koji ih svakodnevno bode. Ali zbog toga kakvi su i što su to Vukovarcima Hrvatima i Vukovaru, s podsvjesnim osjećajem da to jest hrvatski grad, radili, oni već jesu kažnjeni.

U suprotnom će Vukovar postati novi, hrvatski Bejrut. Naš (stvarno) bliski istok. Po onome što i kako govori, Vladimir Štengl zasigurno ne pripada političarima koji se mogu uzdići tako visoko da bi mogao iz ove današnje žabokrečine nazrijeti budućnost. Da može, ne bi mu - kao gradonačelniku i Hrvata i Srba - bile normalne odvojene škole, podjela kafića na srpske i hrvatske, ne bi mu segregacija bila normalna posljedica rata. Vođe se, a Štengl bi to, barem po funkciji, trebao biti, moraju uzdići iznad osobnoga, glede rata u Vukovaru najčešće i opravdanog, animoziteta.

Svijet je obišla vijest da je Joe Banana, jedan od najvećih gangstera u povijesti, umro u - zamislite - 97. godini. Toliko o pravdi.