Tko nas može podučiti samopoštovanju i civiliziranom suočavanju s vlastitom prošlošću? Jamačno ne oni koji su zviždanjem onemogućili govor potpredsjednika Sabora Zdravka Tomca na Bleiburgu. Baš kao ni oni koji će nakon toga likovati da je dobio što je tražio.

Ali o odnosu prema vlastitoj prošlosti nas je primjerom poučila prošli tjedan Carla del Ponte, i njezina simbolična crnina pri obilasku Vukovara, Ovčare, Dalja, Erduta. Ako se poruka želi shvatiti i prihvatiti. Je li to prevelik zahtjev za domaću ministricu pravosuđa koja je u isti obilazak masovnih grobnica krenula u natikačama s vroglavim potpeticama i pripijenim hlačama? Uređena kao da izaziva na dvoboj Jennifer Lopez s domaćeg izbora za najseksepilniju političarku. Možda je poruka preteška. Vjerojatno je i preslojevita. Jer iako je odabrala crninu za Vukovar, Del Ponte nije poništila optužnicu protiv Gotovine, ali je cijelom slučaju dala toliko nizak profil da je razočarala i domaću desnicu i "naprednu inteligenciju".

Tko bi nas mogao naučiti pozitivnom pristupu budućnosti? Mi znamo mnoge primjere. Zgodan je španjolski slučaj, ni portugalski nije nezanimljiv, irski je primjer dojmljiv, estonski zanimljiv, a ni češki ili mađarski nisu nezanimljivi iz naše sadašnje pozicije. Ali teško su ostvarivi u društvu u kojem je individualna inicijativa još uvijek negdje na razini socijalističkog poduzeća. U kojem građani čekaju zadatke i događanje pozitivnog slučaja. Država šalje izaslanike da pozitivne slučajeve promatraju i prepričavaju kako su ih vidjeli. A pozitivni se slučajevi ne događaju slučajno, niti tako što će drugi igrati za nas. Bili to vatreni nogometaši, naoko ledena Carla del Ponte, EU - ili bilo koja druga reprezentacija.