Samo Presvijetli može nazrijeti što je Katja Kušec htjela reći u Dnevniku o bleiburškom izgredu?! A nije rekla ništa. Kad je već toliko zakukuljila i zamumuljila prilog, u kojem se nije znalo tko se i zašto ispričava, tko osuđuje, a tko ne osuđuje anticivilizacijsko ponašanje na svetomu mjestu stradavanja desetaka tisuća Hrvata, zašto je Dnevnik njime uopće otvorila?! Zato što to realno jest događaj, kojim HTV ne želi baš previše "talasati". Zašto? Zato da se ne zamjeri... Kome? Pa, onima koji su zviždali tamo gdje se ne zviždi, onima koji su galamili tamo gdje se ne galami, onima koji potiču podjele i mržnje te onima koji su toj netrpeljivosti izloženi. Ako dnevničari ne misle da je ono što se dogodilo na komemoraciji bleiburškim žrtvama vandalski čin, neka to, zaboga, kažu. Jasno. Kao što je Crkva u Hrvata jasno osudila nedolično ponašanje, točno ustvrdivši da se takvo što ne bi moglo dogoditi ni u Njemačkoj ni u Italiji.

I mons. Ivan Devčić smatra da ponašanje prema Zdravku Tomcu nije bilo normalno jer mržnja nije normalna stvar.

Nije svoje mišljenje imao ni Ivica Đuzel, ali je barem dao priliku drugima da ga jasno, glasno i nedvosmisleno iskažu. Od Ante Đapića, koji se zalaže da svakom tko se želi ispričati za nevine žrtve na Bleiburgu takvu priliku treba dati, do predsjednika Sabora Zlatka Tomčića. Gotovo svi (nepotrebnim se kalkulacijama saplela o logiku jedino Vesna Škare-Ožbolt) dižu glas protiv stanja kojim se Hrvate vrlo lako i vrlo dugo držalo u pokornosti. Osim Dnevnika i urednice Katje Kušec, o incidentu na Bleiburgu ne izjašnjava se jedino HDZ. Zašto? Zbog logike izražene u bleiburškim zvižducima i povicima »buuu«. Plus Odjecima dana, do kojih Dnevniku trebaju još tri svjetlosne godine, razgovor je sa Zdravkom Tomcem koji kaže da je sveto mjesto zlorabila dobro organizirana skupina. Eto zbog čega - možda - nitko iz HDZ-a nije htio komentirati događaje od kojih se civiliziranim ljudima ježi koža.

Osim toga što potvrđuje nevjerojatno inzistiranje na podjelama, nepoštivanje zakona, pomanjkanje dobrih običaja te višak nekulture, most koji ima dva imena i šest ploča otrežnjuje nas od opijenosti Europom. Još uvijek živimo duboko na Balkanu i debelo u socrealizmu. Da nije tako, bi li itko, pa i premijer Ivica Račan, otvarao most koji nije spreman za promet? Ne bi, naravno. Čak se i ne zna kad će mostom, nakon prigodničara, prolaziti ljudi i automobili. Zašto? Zato jer treba, kažu stručnjaci, otkloniti manje nedostatke. Čemu je onda otvaranje upriličeno prije nego što su se svi poslovi završili, samo Nečastivi zna. A ni s njim se vlast, očito, ne konzultira.