»Stranke su u devet godina samo jednom dostavile Saboru izvještaje o financiranju, čime nisu prikazane stotine milijuna kuna«, kaže dr. Zdravko Petak, jedan od autora novog zakona / Stranke će iz privatnih donacija moći dobiti najviše 100.000 kuna, a zabranit će im se poduzetništvo, osnivanje vlastitih tvrtki, iznajmljivanje stranačkih prostorija

ZAGREB, 15. svibnja - Zabranjuje se bilo kakvo poduzetništvo i gospodarska djelatnost, osnivanje vlastitih tvrtki i iznajmljivanje stranačkih prostorija. Zabranjuju se donacije javnih poduzeća i korisnika državnog proračuna, čak i privatnih tvrtki koje posluju s državom. Zabranjuje se doniranje iz stranih izvora, iz tvrtki s domicilnim stranim računima. Mora se prijaviti svaki primljeni iznos veći od 200 kuna, a najveća privatna donacija ne smije premašiti 100.000 kuna.

Tekst novog zakona sada je u saborskoj proceduri. Njegovi se autori, međutim, ne razbacuju velikim optimizmom, svjesni da će malo koja stranka zapljeskati tim radikalnim rješenjima. Dr. Zdravko Petak, profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti i jedan od devetero autora novog zakona, kaže da u financiranju stranaka danas vlada sustav »crnih kutija«. »Ovo je prvi pokušaj da se uvede malo reda, da se odrede jasna pravila igre«, objašnjava Petak, koji je i sastavio niz odredbi o proračunskom i donatorskom financiranju. Postojeći zakon o tome govori krajnje načelno. Nema odredbi o nužnosti prikazivanja svih prihoda i rashoda, nego samo novca iz proračuna. Zakon kaže da stranke, koje se dijelom financiraju na teret države, moraju dostavljati financijska izvješća Saboru i Državnom uredu za reviziju, ali nema ni riječi o sankcijama ako se to ne čini.

Stranke su tu benevolentnost itekako (zlo)rabile. Nijedna nije, sve do lani, podnosila izvješća, iako im je to obveza još od 1993. Neke to ne čine ni danas. Državni novac, naravno, nisu zaboravljale uzimati. Od 1993. su porezni obveznici hranili parlamentarne stranke svake godine sa tri milijuna kuna, da bi 1999. taj iznos nabubrio na više od 21 milijuna kuna. I to je strankama bilo malo, pa ove godine mogu računati na više od 27 milijuna. Prema jednostavnoj računici, za desetak je godina na stranke potrošeno više od 88 milijuna kuna.

»Stranke su u devet godina samo jednom dostavile Saboru izvještaje o financiranju, čime nisu prikazane stotine milijuna kuna«, tvrdi dr. Petak. Ni danas nemamo, dodaje, apsolutno nikakvu sliku o financiranju stranaka na gradskoj i županijskoj razini, ne znamo koliko se milijuna vrti na terenu. Zato se predlaže postojanje samo jednog žiroračuna, s podračunima za gradske i županijske ogranke. Ono što je potpuno novo, to su sankcije za stranke koje »zaborave« dostaviti podrobna financijska izvješća, kao i za one koje se bave djelatnostima što ne pripadaju redovnom političkom radu. Čak 14 odredbi novog zakona predviđa sankcije. Najmanja je kazna 10.000 kuna, a najveća 50.000. Toliko će morati platiti stranka koja primi donaciju veću od 100.000 kuna. Osim što će joj darovani novac biti oduzet, prekršajno se mogu kazniti i stranački šefovi.

Obrazlažući ta rješenja, dr. Petak kaže da je skandalozno to što se ni danas ne zna od koga sve stranke primaju novac, kao i to što ne prikazuju na što troše onaj državni. A ne radi se o malim iznosima. Na adrese najvećih stranaka, poput SDP-a, godišnje ode i više od osam milijuna proračunskih kuna. Pa ipak, upozorava Petak, SDP je lani veći dio novca dobio iz drugih izvora, navedenih pod stavkom »ostalo«. Tko se i što sve iza toga krije, ne zna se. Nagađa se o najmu stranačkih zgrada i prostorija, o izdašnim državnim tvrtkama...

Prihvati li Sabor predloženi zakon, nijedna stranka na to više neće moći računati. Pogotovo ne na novac iz gospodarstva. Na tu stranačko-korporativnu spregu vani se jako pazi. Autori novog zakona, rađenog po uzoru na njemačka te poljska i slovenska rješenja, nadaju se da će se i kod nas ta sprega smanjiti. Na nužnost prijavljivanja donacije veće od 200 kuna iz stranaka već stižu prigovori o »profesorskom cjepidlačenju«. Ali, dr. Petak upozorava da se i u bogatoj Kanadi polaže račun za donaciju veću od 50 dolara. »Naše stranke danas dobivaju milijunske donacije, a to se nigdje ne bilježi«, naglašava Petak. Otklanja i prigovore da je preniska gornja granica od 100.000 kuna, uzmu li se u obzir oskudne hrvatske prilike. Spominje primjer Francuske, koja je ograničila donacije na 50.000 franaka.

Na pitanje tko je, zapravo, najveći financijaš naših stranaka (osim proračuna), Petak odgovara da je to gospodarski sektor, prikazan u izvješćima pod oznakom »drugi izvori«. U svijetu pak dominiraju prihodi iz proračuna i iz članarina. I dok se vani od članarina ubere od 10 do čak 25 posto prihoda (takav je primjer njemački CDU), dotle za naše stranke članarina jedva da i postoji.