Vjesnik: 17. 05. 2002.

Skretanje udesno

MARINKO BOBANOVIĆ

Pobjeda kršćanskih demokrata na nizozemskim parlamentarnim izborima te veliki ulazak u parlament druge po snazi stranke nedavno ubijenoga nizozemskog desničara Pima Fortuyna, opet potvrđuje prognoze da se Europa polako ali sigurno okreće desnici dovodeći sve više u pitanje ne samo zacrtanu strukturu EU-a, nego i njegovu najavljenu politiku proširenja na Istok.

Protuuseljenička Fortuynova lista osvojila je 26 od 150 mjesta u parlamentu i moguća je članica buduće koalicijske vlade koju će sastaviti vođa kršćanskih demokrata Jan Peter Balkenenden, čija je stranka osvojila najviše glasova.

Unatoč gospodarskom prosperitetu i stopi nezaposlenosti o kakvoj mnoge europske države mogu samo sanjati, Nizozemci su odlučili kazniti bivšu koalicijsku vladu lijevoga centra glasujući ne samo protiv nedostatnih protuuseljeničkih mjera, nego i protiv sve dužih čekanja na bolničko liječenje, kašnjenja vlakova, porasta kriminala i škrtarenja prema školstvu.

Umjesto dobro poznatim političarima, birači su glasove dali demokršćanima čiji se vođa Jan Peter Balkenenden javno zgražao nad nizozemskom politikom ozakonjenja eutanazije, homoseksualnih brakova i toleriranja lakih droga, označivši tako početak teških vremena za socijaldemokraciju ne samo u Nizozemskoj, nego i u cijeloj Europi.

Svjesni težine situacije, eurokrati u Bruxellesu zanijemili su nakon prvih rezultata nizozemskih izbora. Njihova prošlotjedna najava osnivanja posebnih multinacionalnih snaga koje će bolje čuvati vanjske granice EU-a od ilegalnih useljeničkih navala s Istoka, prošla je nezapaženo među nizozemskim biračima.

Ranija histerična upozorenja pojedinih EU-ovih članica, nakon ulaska desničarske Slobodarske stranke Jörga Haidera u austrijsku vladu, bruxelleska upozorenja Talijanima da ne daju glas Silviju Berlusconiju i Sjevernoj ligi također su se pokazala jalovima. Uslijedile su pobjede stranaka desnog centra u Danskoj, Portugalu i veliki uspjeh ultradesničara Jean-Marieja Le Pena u Francuskoj. Naposljetku je stigao i najgori poraz nizozemske Laburističke stranke nakon II. svjetskog rata. Poruka većine birača u tim zemljama više je nego jasna - nacionalni identitet i sigurnost jednako su važni kao i gospodarsko blagostanje i visoki životni standard.