Mafijaš, i prije nego što ga prime u bratstvo, mora krvlju potpisati obvezu šutnje (omertu): ako jedan dan odluči pokupiti krpice i promijeniti igru, da se zna da neće ni pisnuti o onome što je saznao.

U pitomom, hrvatskom političkom i pravnom okružju pravo na brbljanje o svemu i svačemu do krajnjih granica koristi čovjek koji je karijeru izgradio kao istražni sudac, a potom kao glavni državni odvjetnik. I to zašto? Da bi sebi samome opravdao razloge zašto ga kao suca nisu voljeli i zašto su ga kao glavnog državnog odvjetnika smijenili.

Kako s omertom stoji Mladen Bajić, čovjek koji je došao na upražnjeno mjesto glavnog državnog tužitelja, ne zna se. Bit će prilike da se to sazna. Zasad šuti i o onome što bi trebao konkretnim potezima dokazati: o svojem prethodniku i doziranom prosipanju sadržaja njegove tajne torbe. To što nema odredbe u Zakonu o državnom odvjetništvu koja bi zabranila da nositelj te funkcije dvije godine (barem) nakon odlaska iz službe javno nastupa iznoseći činjenice prikupljene tijekom rada za tužiteljsku plaću, ne sprječava Bajića da poduzme korake.