Vladajući se boje da bi njihovi birači, razočarani mršavim rezultatima petorke, mogli ne otići na birališta / Najveći bi profit iz toga izvukao HDZ, koji ima stabilno biračko tijelo, bez obzira na unutarstranačka prepucavanja / Koji »jači« potezi mogu dokazati da treba izaći na izbore i glasati za stranke petorke?

Račan je otvorio dubrovački most. Račan je kleknuo u Bleiburgu. Račan je otvorio radove na autocesti Zagreb – Split. I sve to u samo tjedan dana. Treba li boljeg dokaza da se neslužbena predizborna kampanja već uvelike zahuktala? Ne treba, naravno.

HSLS pak kao glavni koalicijski partner SDP-a i donedavni glavni oponent unutar petorke tek konsolidira redove nakon velike unutarstranačke krize koja je potresla i cijelu Vladu, a stranku spustila na do sada najniže grane biračke podrške. Ni treći igrač petorke – HSS, ne može krenuti u neku bitnu individualnu ofenzivu, pogotovo ne na račun SDP-a, jer Račan kao premijer uvijek može iz rukava izvaditi oštro inzistiranje na provedbi reforme poljoprivrede, što bi HSS moglo skupo stajati. HNS i LS pak kao najslabije momčadi u toj igri nikada i nisu računale na velike samostalne izlete i paze da previše ne prekorače pravila timskog rada.

No, jedna te ista briga ipak brine sve stranke vladajuće petorke – strah od apstinencije birača. Svi čelnici vladajućih stranaka s kojima smo razgovarali prošlih dana priznali su da se boje da je koalicija sebi najveći izborni protivnik. Točnije, boje se da bi njihovi birači, razočarani mršavim rezultatima vladavine petorke, mogli ne otići na birališta. Najveći bi profit iz toga izvukao HDZ, koji ima stabilno biračko tijelo, bez obzira na unutarstranačka prepucavanja iz svih oružja.

Što, dakle, petorka može još učiniti u ovih posljednjih predizbornih godinu do godinu i pol dana? Kako barem pomoću nekoliko jačih poteza dokazati da svi političari nisu isti i da je, dakle, važno izaći na izbore? Na to se pitanje ovih dana grozničavo traži odgovor. Doduše, čelnici petorke novinarima redom i slijedom rado usput tvrde da je razočaranje njihovom vladavinom uvelike rezultat nerealno velikih očekivanja. No, to ništa ne mijenja. Treba se izboriti za glasove birača, ma koliko realna ili nerealna bila njihova očekivanja i razočaranja.

No, to nije dovoljno u zemlji s više od 400.000 nezaposlenih. Bit će očito potrebno pokrenuti još nekoliko većih infrastrukturnih projekata i tako, barem na temelju državnog intervencionizma, otvoriti nova i spasiti postojeća radna mjesta. Zbog toga se pregovara o financiranju plinovoda, gradnji jedne plinske centrale, rekonstrukciji željezničkih koridora i postojećih cesta, a pokušava se donijeti i nova, znatno liberalnija zakonska regulativa za poslovanje u slobodnim zonama... Bit će to, očito, udarni projekti, jer je vremena premalo za mnogo malih projekata pa se treba koncentrirati na manji broj većih, koji se sigurno mogu ostvariti.

Dio bitke za smanjivanje broja nezaposlenih vodit će se na mnogo manje vidljiv, odnosno manje spektakularan način od kojeg neki visoki dužnosnici Vlade ipak mnogo očekuju. Stoga smo ovih dana mogli čuti i tvrdnju da bi za godinu dana na burzi rada moglo biti prijavljeno »samo« 250.000 nezaposlenih. Iako se iz današnje perspektive ta brojka čini pustim snom, vladajući političari svjesni su i činjenice da do nje namjeravaju doći potezima koji neće imati pretjerano dobar odjek u javnosti – uvođenjem poreza i doprinosa na honorare i kontrolom crnog tržišta rada.

Da tu doista ima svega i svačega svjedoče i prve akcije inspektora koji su, na primjer, u jednoj regionalnoj banci, čiji je dioničar i Europska banka za obnovu i razvoj, pronašli 20 službenika zaposlenih na crno! Točnije, iako su bili uredno prijavljeni na burzi rada, radili su mjesecima u banci na temelju ugovora o djelu, a zakon jasno propisuje da s takvim ugovorom netko može raditi najviše pet dana u mjesecu i 60 dana u godini.

Iako smo posljednjih tjedana svjedoci neuobičajeno jednoglasnih istupa čelnika petorke, naša koalicija na vlasti ne bi bila to što jest kada ne bi postojala opasnost da si sama ne podmetne klip pod noge. Jedna od mogućnosti za to otvorit će se vjerojatno ujesen za kada su najavljene nove haaške optužnice, koje su jednu veliku krizu već izazvale posredovanjem HSLS-a, iako nas u toj stranci uvjeravaju da je upravo Budiša lani spriječio da se protesti pretvore i u cestovne barikade.