Novi list: 19. 05. 2002.
Bajić najavljuje otkrivanje tople vode
Sergej ABRAMOV
Dvije i pol godine prijepisi telefonskih razgovora Hrvoja Petrača kupe prašinu u ladicama tužitelja i policije, uglavnom bez razloga. Na tom su slučaju malo zatezali jedni, pa malo drugi, i zasigurno ni policija ni tužitelji nisu bez grijeha.
Međutim, umjesto da dođe pred oči javnosti s pomno ispitanim postupanjem tužitelja koji su vodili predmet Petrač, nedavno imenovani državni tužitelj Mladen Bajić najavljuje da će tužiteljski rad tek biti ispitan i da će, ako se ustanovi da je bilo propusta, biti poduzete odgovarajuće stegovne mjere. A u zagrebačkom tužiteljstvu spis Petrač stajao je netaknut od rujna 2000. do svibnja 2001. godine. Bože moj, a što je propust ako nije osmomjesečno čekanje da se posluša uputa Državnog odvjetništva i daju nalozi policiji? Nije valjda rad sukladan Zakonu?
Zamislite situaciju: jedan hrvatski grad domaćin je nekog međunarodnog sportskog prvenstva, a razvidno je da jedan od ključnih objekata, recimo hotel ili stadion, neće biti dovršeni na vrijeme. Što se događa u takvoj situaciji? Odgovorni lete sa svojih mjesta, a njihove položaje zauzimaju novi i sposobni ljudi.
Možda prispodoba i nije najpogodnija, ali dovoljna je za jedno pitanje: bi li se tužitelji i policajci usudili raditi na takav način da su zaposleni u privatnoj firmi? Onaj poslodavac koji bi držao takve radnike potpisao bi odmah vlastiti bankrot.
Ako se pogledaju razlozi odlaska Radovana Ortynskog s mjesta Glavnog državnog odvjetnika, među njima ima i političkih, ali i čisto profesionalne naravi. Ortynski se može braniti da nije znao što se događa s obradom Petračevih transkripata, no ostaje činjenica da je bio čelni čovjek Državnog odvjetništva u vrijeme dok je predmet Petrač ležao u zagrebačkom tužiteljstvu. Od Bajića se očekuju iskoraci koje Ortynski nije moga
o ili nije uspio napraviti. Svakako, među njima je i vođenje tužiteljstva poput privatne firme.