BRUXELLES, 19. svibnja (Od Vjesnikove dopisnice) - Vlast može biti nesretna stavom birača ali će uvažavati poruku glasa naroda. Nizozemska vladajuća koalicija formirat će se, računajući na ulogu druge/treće po broju osvojenih parlamentarnih mjesta »Listu Pima Fortuyna«. Manjinska koalicija najbrojnijih demokršćana s liberalima ili čak »velika koalicija« s poraženim laburistima tek je teorijska opcija. Skoro trećina ljudi htjela je anonimce s Fortuynove liste. I dobit će ih. »Nećemo izbaciti Listu«, odlučili su političari startajući proces formiranja koalicije.

U Francuskoj, prijelazna je vlada počela svoj posao s nekoliko efektnih mjera, ali se u pripremanju strategije za parlamentarne izbore predsjednik Chirac i te kako sprema uvažavati činjenicu da je pobijedio i glasovima ljevice.

Krajnju desnicu »kroti« se na različite načine. U Francuskoj je gotovo šest milijuna stalo iza Jean-Marie Le Pena, političara koga su u svim dosadašnjim izbornim ciklusima birači držali više brbljavim ridikulom negoli ozbiljnim čovjekom. Jean-Marie je znao detektirati strahove ljudi i stoga je jedan od privih poteza Jacquesa Chiraca bio stvoriti prijelaznu vladu koja će djelatno poručiti glasačima da ih se sluša i tako francuskoj desnici primamiti dovoljno glasova na parlamentarnim izborima da izbjegne napast kohabitacije desnog predsjednika i lijevog premijera. Iskustvo s dvojcem Chirac-Jospin pokazalo se poraznim.

Chirac je za premijera izabrao malo poznatog provincijalca razglašenog po radnoj energiji i zdravorazumskom pristupu, idealan izbor za operativno tijelo od kojega se traže brzi rezultati. Chirac je potom povukao još jači potez, davši neospornom favoritu za premijera objektivno najjači, najzahtjevniji resor u vladi, unutarnje poslove. Sarkozy je odmah zagrizao u tvrd orah formiravši 28 specijaliziranih skupina, nazvanih interventne grupe, od žandara, poreznika i carinika. Odredi su upućeni na kritične točke gdje kriminal, nezadovoljstvo i nasilje ključaju ispod površine prigradskih geta velikih francuskih gradova, naseljenih imigrantima. »Šaljemo ih u predgrađa kamo se normalna policija ne usuđuje ulaziti«, ozbiljno je priopćio ministar. Policija k tome dobiva šire ovlasti. Sam je ministar već izlazio na mjesta najvećih tenzija.

Uz poteze na europskom tlu gdje pokušava stvoriti prostor za obećane porezne olakšice snižavanjem obveza prema proračunu EU i poštivanju striktnih pravila držanja troškova države na monetarnoj uzdi, Chiracu nije lako. Dosta energije oduzimaju mu pripreme za izbore.

Hoće li biti tajnog dogovora s Le Penovim rivalom Brunom Megretom (Nacionalni Republikanski Pokret) kako bi se raskolilo glasove krajnje desnice, hoće li Le Pen u prvom krugu parlamentarnih izbora ponoviti uspjeh iskoristivši prostor stvoren razjedinjenom desnicom i razjedinjenom ljevicom te ponovno pokupiti vrhnje s velikim brojem kandidata za finalni izborni ciklus i, hoće li se ljevica oporaviti i konsolidirati do mjere da se ponovno dogodi kohabitacija.

Odgovor zašto je Jospin odbačen a Chirac prošao, najbolje je vidljiv u načinu tretmana francuske nacionalne himne na »Stade de France«. Kada su na prijateljskoj nogometnoj utakmici Francuska-Alžir imigranti isfućkali »Marseillaise«, Jospin je ostao nepokretan. Kada su korzikanski navijači to isto učinili na finalu nogometnog kupa Francuske, Chirac je digao galamu, odbio se rukovati s igračima i utakmica je krenula tek kada su se predsjedniku ispričali.

Javno mnijenje diše ovako: desnici daju 41 posto glasova, ljevici 39, Nacionalnoj fronti 12 posto.

U Nizozemskoj su stvari nešto drukčije. Čuveni nizozemski kompromis počeo je raditi čak i u izborima naglavce okrenutoj političkoj kuhinji. »Lista Pima Fortuyna« sredila se imenovavši voditeljem glasnogovornika pokreta i prva stvar koju je »Pim nakon Pima« učinio je da je zaboravio na drastična obećanja: Izjurit ćemo strance, zatvoriti granice.« Sada govori samo o boljoj zdravstvenoj zaštiti.