Gdje je kraj posljedicama neovlaštenog korištenja zakonito prikupljenih podataka, čime se u Petračevu slučaju hvalio i Ortynski? Kako su sad postavljene fronte, izglednijim se čine nove aferaške »ekskluzive« u medijima nego brza pravosudna reakcija sustava

ZAGREB, 19. svibnja – Služba za zaštitu ustavnog poretka izvorište je famoznih »Petračevih transkripata«. Potraga koju je za "krticom" u SZUP-u najavio glavni državni odvjetnik Mladen Bajić donijet će, vjerojatno, samo jedan rezultat. Poslovi koje zaposlene osobe godinama obavljaju u SUZP-u nisu pod potrebnom kontrolom. I lako bi se moglo dogoditi da potraga za jednim čovjekom otkrije kako je SZUP u ruševnom stanju.

Drugo, nije li Bajićeva akcija uzaludna? Istoga su dana objavljeni i izvještaji s njegova susreta s novinarima i podatak da je Denis Kuljiš, uposlenik samo jednog od zaraćenih medija, transkripte donio pred MUP s namjerom da ih preda ministru policije Šimi Lučinu. Znači, barem jedan primjerak dokumenata s oznakom »službena tajna, vrlo tajno« i dalje je u neovlaštenim rukama. S obzirom na to da je i »Nacional« objavio faksimil s istom oznakom, drugi je primjerak u toj redakciji. A cijela je akcija i povedena zato što je »službena tajna, vrlo tajno« dospjela u privatne ruke. I tamo i dalje jest.

Treće, istovrsni su dokumenti i u glasovitoj torbi Radovana Ortynskog koji više nije bio ovlaštenom osobom u trenutku kad je njenim sadržajem prijetio sa saborske govornice. Kako se spominje da je Ortynski novinarima isporučio službeni dokument koji je nastao njegovim nalogom dok je bio istražni sudac, nije li istraga trebala početi od onih koji su priznali da taj dokument imaju?

Ali, Ortynski je odavno jedan od glavnih zagovarača osnivanja Uskoka, a spise, iako je Uskok osnovan prije nekoliko mjeseci, nije predao ni Draganu Novoselu, ni Marinki Orlić, v. d. ravnateljima Ureda za borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala. Zašto je Uskok osnovan kad takav zalogaj, kakav je navodno Petrač, grickaju mediji? Nije li očito da je Ortynski držao sve samo u svojim rukama za slučaj koji je i nastupio – odlazak s toliko željene funkcije. Prema logici "ako padam ja, past će još netko".Ako Državno odvjetništvo dvije i pol godine ne poduzima ništa kad je riječ o Petrača, ako ministar policije ne zna što u tim transkriptima piše, onda je torba Radovana Ortynskog bila namijenjena samo za privatnu upotrebu. A u njenu se sadržaju spominju Predsjednik Republike, premijer, nekoliko njegovih ministara, nekoliko šefova medijskih institucija, ljudi iz blizine Banskih dvora, osobe iz tajnih službi i tko zna tko sve još, jer navodno su javno objavljeni samo dijelovi zapisnika o prisluškivanju.

Od osoba pobrojanih u vezi s Hrvojem Petračem zasad se oglasio samo predsjednik Stjepan Mesić. Iz Kine je poručio da se s Petračem i Sliškom nikad nije ni čuo niti vidio. »Onaj tko me s njima dovodi u vezu želi me po svaku cijenu "umočiti"«, kaže Mesić.

Kad će biti održani sastanci o slučajevima koje je sabornicima u naznakama spomenuo Ortynski (anonimna kreditno-štedna zadruga, Dubrovačka banka, prodaja »Večernjeg lista«). Novinar Kuljiš je na sva usta dao do znanja da piše knjigu o Nevenu Baraču, simbolu ne samo za »slučaj Dubrovačke banke« nego i za famoznog petog ortaka u čijoj se ulozi spominjao Ivić Pašalić. A baš je Pašalić na saborskom aktualnom satu pitao ministra policije što će poduzeti u vezi s transkriptima i tako i službeno skrenuo pažnju na sadržaj dvaju tjednika koji su već imali ispisanu kompletnu kroniku afere.

Gdje je kraj posljedicama neovlaštenog korištenja zakonito prikupljenih podataka, čime se u Petračevu slučaju hvalio i Ortynski? Jer, kako su sad postavljene fronte, izglednijim se čine nove aferaške »ekskluzive« u medijima nego brza pravosudna reakcija sustava. Sa svim posljedicama za sustav.