Vjesnik: 21. 05. 2002.
Pravosudni time-out
VLADO RAJIĆ
Premijer Račan započeo je tjedan posvetivši se pravosuđu. Pozvao je dvadesetak ključnih ljudi iz Vlade, Sabora i sudova da bi s njima gotovo četiri sata raspravljao o reformi pravosuđa i barem dvostruko toliko novinara da bi im, na konferenciji za novinare, kazao da će nešto konkretnije o svem
u moći reći tek za petnaest dana. Onda kad komisija u sastavu Antičević-Crnić-Bajić-Arlović načini koncept budućeg pravca i sadržaja pravosudne reforme.Usput, pravosudnu je reformu prije nekoliko mjeseci pokrenula ministrica pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović. Rekla je: »To zapravo i nije reforma, nego borba za smanjivanje broja neriješenih predmeta koji se sa zadnjim danom prošle godine zaustavio na 1,2 milijuna neriješenih spisa«.
Premijer zaustavi najviši sastav sudbene, izvršne i zakonodavne vlasti u jednom radnom danu da bi nakon dugog sastanka najavio da će se o svemu konkretnije govoriti tek za dva tjedna. Ima li sve to smisla?
Račanov sastanak je sazvan u vrijeme kad je većina godišnjih izvješća o radu ključnih pravosudnih institucija već završena i poslana njegovoj vladi na stol. Među uzvanicima na sastanku bila je većina sastavljača tih izvješća, osim premijerova »izgubljenoga« kandidata Ortynskog. Što sad treba napraviti ta četveročlana radna skupina, a što navedeni uzvanici ne znaju.
Koliko novca sudovima nedostaje u proračunu? Koliko sudaca nedostaje, koliki im je radni učinak? Koliko prosječno traje zakonodavna procedura i što se sve tijekom nje događa?
Što su to pozvani pričali Račanu ako on ni danas ne zna koje to pravosudne poslove treba obaviti odmah, a koje rješavati postupno? Ili nisu dobili riječ ili su ga slagali. Trećeg nema.
A sastanak je bio, barem u pravosuđu, shvaćen kao podrška predsjednicima sudova da neučinkovite suce izbace stegovnim postupcima iz sudova, da odlukama Državnoga sudbenog vijeća dokrajče upravni dio pravosuđa (predsjednike sudova), sigurni da im u tom poslu izvršna i zakonodavna vlast neće filozofirati o ovome ili o onome (kao dosad).
Sastanak je trebao zapriječiti ulogu saborskih lobija u konačnim tekstovima zakona i duljini procedure kojom se donose.
Za sve to je Račan odredio time-out: 15 dana. Pogrešno!