Vjesnik: 21. 05. 2002.
Hoće li se u istragu uključiti tajne službe ili će sve završiti »poz
ivima na razgovor«?Ne procjenjujući je li Hrvoje Petrač jedan od organizatora međunarodnog kriminala, je li predsjednik Mesić za to znao i jesu li njih dvojica u kakvim »poslovnim« odnosima, činjenica je da je Predsjednik jedina osoba iz današnjeg političkog vrha koja se posebno ističe u medijima i koju se dovodi u vezu s Petračem
ZAGREB, 20. svibnja - Od koga i čijim posredovanjem je »državna tajna« - prijepisi i analize razgovora poduzetnika Hrvoja Petrača - dospjela u beogradski »Nedeljni telegraf«, trebala bi otkriti istraga koju zajednički vode Državno odvjetništvo i policija. Da će posao biti ozbiljno obavljen morat ćemo vjerovati na riječ ministru policije Šimi Lučinu i zagrebačkom županijskom državnom odvjetniku Krunoslavu Canjugi.
Većina je domaćih medija ovu temu promatrala kao obračun dviju izdavačkih kuća, EPH-a i Nakladnika d. o. o., i moguću osvetu nečasno otpuštenog bivšeg glavnog državnog odvjetnika Radovana Ortynskog onima iz vlasti koji mu nisu dali podršku da ostane na funkciji.
Najnoviji broj tjednika »Nedjeljna Dalmacija« donosi zanimljivu tezu da je, duboko u pozadini plasiranja »Petračevih transkripata«, zapravo obavještajna podvala predsjedniku Stjepanu Mesiću. Tjednik tu tezu zasniva na povjerljivom izvoru iz Ureda predsjednika koji im je rekao da su transkripti do Beograda stigli posredovanjem Milorada Škorića, poduzetnika iz Beča.
Škorića je, kao vezu prema Beogradu, spomenuo i tjednik »Nacional«. »Vjesnikovu« je novinaru potvrđeno spominjanje Škorićeva imena i kad je riječ o distribuciji navodnih dokumenata bivše Službe državne sigurnosti, kojima se Mesića u predsjedničkoj kampanji željelo diskvalificirati kao suradnika Udbe.
Milorad Škorić se u hrvatskim medijima dosad predstavljao kao bivši djelatnik SZUP-a koji je radio na slučajevima Gospić i Sisak 1991. godine, te miniranju Srpske pravoslavne općine u Zagrebu i pokušaju dizanja u zrak američkog veleposlanstva u Zagrebu 1992.
Njegovo se ime dovodi u vezu s posredovanjem u razgovorima bivšeg predstojnika UNS-a Krunislava Olujića i Ivića Pašalića (bivšeg savjetnika pokojnog predsjednika Tuđmana) s Radovanom Karadžićem u blizini Banje Luke 1994. Škorić je navodno, još dok je Hrvoje Šarinić bio predstojnik UNS-a, bio »čovjek za vezu s neprijateljskom stranom«.
Sa Škorićem neki dovode u vezu i Smiljana Reljića, savjetnika u UNS-u kojeg je predsjednik Mesić nedavno umirovio. Reljić je krajem 1991. i početkom 1992. kao pomoćnik ministra policije zadužen za kriminalističku policiju bio glavna ovlaštena osoba za provođenje istrage o događajima iz Gospića, što je trenutno predmet suđenja za ratni zločin u Rijeci. Navodno su tijekom istrage do Reljića došle i neke videovrpce s eksplicitnim prizorima ratnih zločina, a kopije, opet navodno, posjeduje i Škorić.
Ne procjenjujući je li Hrvoje Petrač jedan od organizatora međunarodnog kriminala, je li predsjednik Mesić za to znao i jesu li njih dvojica u kakvim »poslovnim« odnosima, činjenica je da je Predsjednik jedina osoba iz današnjeg političkog vrha koja se posebno ističe u medijima i koju se dovodi u vezu s Petračem.
U navodnom prijepisu analize jednog od Petračevih razgovora, što ga je objavio »Jutarnji list«, navodi se da je Petrač razgovarao i sa Srećkom Ferenčakom. Ferenčak je nedavno bio u središtu zanimanja javnosti kao prijatelj predsjednika Mesića koji je lani u prosincu organizirao susret Mesić - Pašalić.
Što se više slijedi »obavještajni trag«, priča postaje vrelija. Prvo se beogradsko objavljivanje »Petračevih razgovora« poklopilo s Mesićevim izbivanjem iz zemlje radi posjeta SAD-u i boravkom ministra Šime Lučina u Beogradu. Zagrebačko se izdanje »razgovora« poklapa s Mesićevim boravkom u Kini i Hong Kongu.
Nadalje, sve se to događa u pravnom vakuumu povezanom s imenovanjem novih šefova triju obavještajnih službi, koje su trebali obaviti predsjednik Mesić i premijer Račan još 28. travnja.
U međuvremenu je objavljeno više analitičkih tekstova o stanju u obavještajnoj zajednici u kojima se izrazito kritički pisalo o Mesićevu savjetniku za nacionalnu sigurnost Željku Bagiću i ravnatelju POA-e, bivšeg SZUP-a, Franji Tureku.
O Tureku se piše da nije kompetentan voditi POA-u jer je navodno kao operativac SZUP-a 1991. boravio u Gospiću i nije učinio ništa na sprečavanju tadašnjih zločina. Njega navodno štiti Željko Bagić, savjetnik Predsjednika, koji je, opet navodno, najviše poradio na ukidanju UNS-a, odnosno »uklanjanju iz obavještajne zajednice Tomislava Karamarka i Smiljana Reljića«.
S riječkog je suda potvrđeno da je Smiljan Reljić obvezan svjedočiti u procesu gospićkoj skupini. Ako se uzmu u obzir njegova i Turekova tadašnja službena pozicija, jasno je da je Reljić zanimljiviji sudu od Tureka. Uskoro će se vidjeti hoće li on sutkinji Iki Šarić potvrditi postojanje spominjanih videovrpci i hoće li navesti da je i Franjo Turek odgovoran jer k
ao operativac SZUP-a nije poduzeo ništa na sprječavanju zločina.Hoće li afera u vezi s »Petračevim transkriptima« završiti kvalitetnom i sveobuhvatnom istragom, kako su najavili ministar policije Šime Lučin i zagrebački županijski državni odvjetnik Krunoslav Canjuga? Hoće li se u istragu uključiti tajne službe ili će se sve završiti »pozivima na razgovor« do sljedeće slične prigode, vidjet ćemo.
Željko Peratović