Čini se da je kosi grob na Mirogoju prazan. Tuđmanov se duh preselio u Banske dvore i danas progovara iz Ivice Račana. Moćni premijer ovih dana, suočen sa sve negativnijim ocjenama i vjerojatno nervozan jer ih ne uspijeva preokrenuti, naciju optužuje da je nedovoljno državotvorna. »Mislim da nas još obilježava loš državotvorni mentalitet«, rekao je Račan podignuta glasa. Povampirenje prakse provjeravanja i mjerenja državotvornosti, posebno onih koji su kritični prema vlasti, izaziva jezu. Mislilo se da je to vrijeme zauvijek upokojeno, a sada ga obnavljaju oni od kojih se očekivalo da ga definitivno povijesno adaktiraju. Brr! Državotvorni zombiji ponovo bauljaju Hrvatskom.

Zarobljenik povijesno potrošenih modela, Tuđman je nacionalnu državu, ukrašenu lentom i operetnim gardejcima, pretvorio u fetiš, a državotvornost, onu verbalnu i bukačku, smatrao je vrhunskim kriterijem. Mafijaši i zločinci, koji su se zaklinjali u hrvatsku državu, tretirani su kao zaslužni Hrvati. Oni na koje je pala sumnja da imaju manjak osjećaja za državu praktično su držani neprijateljima. Socijaldemokratski predsjednik Vlade morao bi znati kakve signale šalje korištenjem te retorike.

Još je poraznija činjenica da se Račan državotvornim dociranjem koristi na isti način, iz istih razloga i s istim ciljevima, na koji je to radio i Tuđman. Etiketom o »lošem državotvornom mentalitetu« pokušava diskvalificirati kritičare, svoje i svoje vlade. Jako se ljuti jer u novinskim anketama sabire sve niže, sada jedva prolazne ocjene. Ne može podnijeti kad mu ugledni intelektualci, redom kritičari Tuđmanova režima i prije dvije godine ustrajni zagovaratelji šestorke, sada poručuju da je ponovo »vrijeme za promjene«.

Najmoćniji čovjek u državi u istom je dahu pokušao podijeliti odgovornost sa svojim kritičarima. Rekao je da Vlada »ne može biti jedina odgovorna«, oštro je pitao: »što je s kreativnim doprinosom drugih?«, tvrdio je da su pozvali neka im se pridruži tko god želi pomoći. To je točno samo utoliko što je petočlana koalicija i medije i intelektualce koristila kao saveznike sve dok nije došla na vlast. Odmah potom SDP je praktično ugasio svoj Savjet u koji je u predizborju bio okupio intelektualnu kremu Hrvatske. Politička se elita zatvorila, smatrajući da je uređivanje Hrvatske u njenoj isključivoj nadležnosti. Svojim izjavama Račan demonstrira totalno nepoznavanje ili ignoriranje suštine novinarskog i intelektualnog djelovanja: kritički je stav njihova prva funkcija.

Na koncu, svojom lekcijom iz državotvornosti, premijer pokazuje da je prihvatio i Tuđmanu omiljeno vlastito poistovjećivanje s državom. Kritičare svoje vlasti proglašava nedovoljno odanim državi, što znači da praktično između sebe i Hrvatske ne pravi razliku. »Država – to sam ja«, na to se danas svodi Račanovo državotvorno drilanje nacije.