Pokazalo se da su Tanića obavještajne službe u vrijeme Miloševićeva režima infiltrirale u bivše oporbene stranke. Nakon svjedočenja taj honorarni suradnik brojnih stranih obavještajnih službi dobit će novi identitet i državu

Svjedok pod šifrom K3, u Haagu spektakularno najavljivan kao prvi insider iz Srbije koji će govoriti o planu etničkog čišćenja Albanaca na Kosovu, trebao je, najavljivali su haaški izvori, raspametiti Slobodana Miloševića i raskrinkati njegove ideje o smanjenju broja Albanaca na Kosovu na manje od jednog milijuna, što se imalo provesti etničkim čišćenjem. Međutim, svjedok K3, koji se poslije pred haaškim sucima i najpoznatijim haaškim optuženikom pojavio pod svojim punim imenom i prezimenom, tek zaštićenog lica tehnikom kodirane televizijske slike (mnogi nagađaju o plastičnoj operaciji), izazvao je niz kontroverzija kako u sudnici, tako i u beogradskoj javnosti i medijima. Ratomir Tanić, pokazalo se u Haagu i Beogradu, čovjek je kojega su obavještajne službe infiltrirale u raznorazne bivše oporbene stranke u Srbiji, a rado je surađivao i sa stranim obavještajcima, ako bi se za to ukazala prilika.

Čovjek kojega "svi znaju po imenu, ali ga se nitko baš ne sjeća", nakon što je u haaškoj sudnici progovorio o svojim saznanjima o Miloševićevim nakanama za Kosovo, dobit će novi identitet i novu državu kao stalno prebivalište. Navodno je i pobjegao iz Beograda 1999. godine zbog toga što je doživljavao stalne prijetnje, no njegovi poznanici u beogradskim medijima ovih dana tvrde da posrijedi nisu bili politički razlozi nego nenamireni dugovi.

Ratomir Tanić (46) u sudnici je predstavljen kao nekadašnji savjetnik predsjednika Nove demokracije Dušana Mihajlovića, današnjeg ministra unutarnjih poslova Srbije, potom kao višegodišnji suradnik Državne sigurnosti i "honorarac" stranih obavještajnih službi. Njegova bivša stranka koja danas sudjeluje u vlasti, odmah se od Tanića ogradila priopćenjem naslova "Mašta može svašta" u kojemu su prvog svjedoka insidera proglasili prevarantom i šarlatanom, koji u stranci nikada nije bio ništa više od njezina simpatizera, dok ga je Milošević u sudnici nazvao lažljivcem i bolesnom osobom. S obzirom na Tanićevu biografiju koja je detaljno izanalizirana u beogradskim medijima, prvi srbijanski svjedok čovjek je mutna lika i djela koji je mijenjao strane kako bi mu njegovi šefovi u obavještajnom aparatu naređivali. Istodobno, sebi je, u zboru tvrde beogradski mediji, pripisao znatno veću ulogu nego što ju je ikada imao pa je raskrinkavanjem toga doveo u pitanje vjerodostojnost svih budućih svjedoka insidera kojih bi se u Haagu trebalo pojaviti čak nekoliko desetaka.

U haaškoj sudnici Tanić je u startu priznao da je od britanskih službi dobio oko pet tisuća eura za pisanje istraživanja o Kosovu 1999. godine te da je, po odlasku iz Beograda, opet od Britanaca dobio još tri tisuće eura. U vrijeme dok su trajali pregovori oko sudbine Kosova, Tanić je tvrdio da je bio jedan od glavnih pregovarača, dok se poslije pokazalo kako je bio isključivo sudionik nekakvih okruglih stolova o kosovskom pitanju, a pored dvije - tri fotografije s Miloševićem, koje su snimljene na nekim domjencima, između njih dvojice nije bilo nikakva bližeg kontakta, kamoli da bi se Milošević povjeravao Taniću o tome kako namjerava provoditi etničko čišćenje. Svjedok K3 u Haagu je ustvrdio da Milošević nije želio pristati na širu autonomiju Kosova, odnosno da je izabrao ratnu opciju uz zeleno svjetlo međunarodne zajednice za uništenjem Oslobodilačke vojske Kosova, ali ako ne pretjera s uporabom sile.

Postojanje plana o etničkom čišćenju Tanić je ilustrirao podatkom da je Milošević želio smanjiti broj Albanaca na Kosovu tako da imaju manje od 10 posto u ukupnom stanovništvu SR Jugoslavije, ali svoje tvrdnje nije mogao potkrijepiti konkretnijim dokazima.

Nakon višednevnog svjedočenja, kojim je ponovno za televizijske ekrane i vijesti iz Haaga prikovao politički vrh SR Jugoslavije, Tanićev političko-obavještajni put ne prestaje puniti stranice srbijanskih medija, otvarajući tako jedno znatno šire i važnije pitanje o tome tko je sve, od strane obavještajnih službi, ubačen u redove bivših oporbenjaka kako bi sve informacije dobijao iz prve ruke i izazivao razdor u oporbenim strankama. S obzirom na to da je prva beogradska "krtica" završila na klupi za svjedoke u Haagu, pitanje je hoće li se i ostali povesti za tim primjerom zbog mogućnosti dobivanja "novog života" u zamjenu za (ne)vjerodostojno svjedočenje. Beogradski mediji ionako su već zaključili da se čini kako je Državna sigurnost najveća i najbrojnija stranka u Srbiji.