Naime, nekadašnji glavni operativac Tuđmanova dvora jučer je u ovim novinama izjavio da su novci s tajnog računa u jednoj austrijskoj banci, na koji su se slijevale donacije za obranu Hrvatske, po Tuđmanovom nalogu 1998. godine prebačeni HDZ-u, točnije Pašalićevoj Zakladi hrvatskog državnog zavjeta, i to na jedan od njenih paralelnih računa u Hrvatskoj. Šarinić se prisjeća da je na računu još bilo skoro tri milijuna njemačkih maraka. Kaže, šefa je države upozorio da nije u redu državne pare transferirati stranci, ali je njegov nalog uredno ispunio.

Dakle, dugogodišnji predstojnik Tuđmanova ureda javno je, jasno i glatko priznao da su pare, namijenjene obrani Hrvatske, prisvojene za potrebe jedne stranke. Vjerojatno bi o tome govorio i ranije, da ga je netko pitao. Činjenica da javnost tek sada saznaje kako su Pašaliću prebačeni državni milijuni, vjerojatno znači da se kod Šarinića službeno nitko dosad nije ni raspitivao o tajnim inozemnim računima. To opet znači da aktualna vlast u protekle dvije i pol godine nije ni pokušala proniknuti u mračne financijske tajne Tuđmanove kamarile.

Zato se progon kriminalaca, što ga je na ho-ruk sada najavila Vlada, doima kao propagandna improvizacija. Mnoge stvari mogle su se sankcionirati i po dosad postojećim zakonima, a nisu. Ranko Marijan, bivši doministar pravosuđa, a sada sudac zagrebačkog Županijskog suda, kaže da je zakonski i dosad bilo moguće kazneno goniti »one na koje Vlada sada cilja«. Konkretno spomenuo je kazneno djelo porezne utaje, za koje se može izreći kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Još je moguće goniti sve one koji su ga počinili od 1997. godine do danas. Ali lani je, kaže Marijan, zbog utaje poreza doneseno samo osam presuda.

Dakle, vlast nije koristila mogućnosti koje joj stoje na raspolaganju, a sada predlaže set izvanrednih mjera, da bi se, navodno, obračunala s pretvorbenim kriminalom. Stručnjaci upozoravaju da su joj prijedlozi pravno nelogični, neprimjenjivi i neprihvatljivi. Osim namjere, gotovo sve je drugo krajnje sporno – od ideje da se nezakonito stečena imovina dodatnim oporezivanjem de facto legalizira, do zamisli da se pogazi princip zabrane retroaktivne primjene zakona.

Ako nije posrijedi totalna stručna nekompetentnost, onda je možda riječ o manevru. Možda Vlada svojim prijedlozima kani pokazati kako je ona spremna ući u obračun s kriminalom, ali je nemoćna, jer je, navodno, postojeći zakoni sputavaju, a njihovo se zamišljeno redizajniranje pravno osporava. Tajni Tuđmanovi računi mogu biti lakmus papir njenih stvarnih namjera. Ako se privatizacijski kriminal od prije deset godina više ne može goniti, prebacivanje državnih para privatnoj zakladi svakako može. Pogotovo jer je Šarinić, kao na pladnju, ponudio svjedočenje, čak priznanje da je u toj pronevjeri i osobno sudjelovao. Otuđeni bi se milijuni morali vratiti državi. Bajić je na potezu.