ZAGREB, 27. svibnja - HSLS nije u potrazi za novim koalicijskim partnerima, kao uostalom ni jedna druga stranka vladajuće petorke. Svi su svjesni da na hrvatskoj političkoj sceni partneri bolji od sadašnjih - ne postoje. No, HSLS-ovci itekako rade na poboljšanju svog ozbiljno poljuljanog rejtinga.

Ubrzanim se tempom približava izborna 2003. i te je činjenice vlast svjesna. Dok Banski dvori pripremaju dokumente kojima bi se postigao veći životni standard i smanjila nezaposlenost, stranke vladajuće koalicije, svaka posebno, u ladici imaju svoje vizije kako prevladati krizu i, što je još važnije, kako ostati na vlasti.

HSLS-u mnogi, pa čak i neki unutar stranke, zamjeraju što je generirao krizu Vlade koja je potresla Hrvatsku u srpnju prošle godine, a izazvalo ju je neslaganje te stranke s ostalim partnerima o pitanjima vezanim uz odnose s Haaškim sudom. Dražen Budiša je tada odstupio s mjesta predsjednika HSLS-a, a zamijenio ga je ministar obrane Jozo Radoš. Rasplet priče je poznat - nakon sabora HSLS-a, Budiša ponovno postaje predsjednik stranke, ali i zamjenik premijera. Kriza Vlade je završena.

Međutim, kakvi su rezultati svega što se događalo? Gotovo nikakvi. HSLS-ovo radikalno krilo (neki ga zovu i »talibani«), zamjera svom predsjedniku što u Vladi uglavnom šuti, dok oni njemu vjerniji naglašavaju da je Budiša »timski igrač« i čovjek koji sigurno nije remetilački faktor u Banskim dvorima. No mnogi ne shvaćaju zašto šuti i pitaju se je li izazivanje krize Vlade bilo vrijedno stranačke kalvarije i neospornog gubitka ugleda u javnosti.

Kad se tome još pridodaju neslužbene informacije da se zamjenik premijera dobrovoljno odrekao bavljenja pitanjima Haaga, nezadovoljstvo još više jača. Upravo je Haag bio najjača karta na koju je igrao HSLS, iz čijih se redova u vrijeme krize moglo jasno čuti da će, kad jednom zasjedne u Vladu, Budiša ustrajati na promjeni Ustavnog zakona o suradnji s Haagom.

Plan je bio natjerati Vladu da provede dokument, prihvaćen još u prosincu 2000. godine, nazvan »Stajališta Vlade RH u odnosu na suradnju s tužiteljstvom Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju«. HSLS-ovci su tada tvrdili da plan - u kojem se spominjala i mogućnost da se Saboru uputi prijedlog o izmjeni Ustavnog zakona o suradnji s Haagom - nikad nije proveden. Ništa se dogodilo nije iz sasvim logičnog razloga - Budiša se Haaga odrekao, a radom Gorana Granića u Banskim su dvorima vrlo zadovoljni i nema potrebe za mijenjanjem načina suradnje s Haagom.

Također, Budiši se zamjera ono što se svojedobno zamjeralo i Graniću - udaljavanje od stranke, kao i svojevrsno popuštanje partnerima u koaliciji po raznim pitanjima. Iz svega se može zaključiti da su imali pravo oni koji su predviđali da će Budiša, kad jednom uđe u Vladu, ipak »omekšati«, jer neće biti pod tolikim utjecajem radikalnog krila svoje stranke. To je svojedobno potvrdio i premijer Račan, rekavši da »oni posljednji, koji su se "đilkošili" Sudu u Haagu, itekako postaju kooperativni«.

HSLS se nakon svega okrenuo izradi svoje verzije izbornog zakona i pokušaju da se vrati povjerenje birača, barem nekom idejom za koju bi mogli reći da je samo njihova i koja bi pozitivno odjeknula u javnosti.