Nekadašnji vođa britanskih liberala Paddy Ashdown je četvrti diplomat na čelu Ureda visokog predstavnika, institucije koja ima iznimno široke ovlasti u primjeni Daytonskog sporazuma / Prvog visokog predstavnika Carla Bildta su, u trenutku odlaska, hvalili samo za to što su u dokumente Konferencije u Sintri ugrađene odredbe o povećanju ovlasti visokog predstavnika / Bildtov nasljednik Carlos Westendorp je, zahvaljujući tom proširenju ovlasti, postigao mnogo bolji učinak / Wolfgang Petritsch će biti upamćen po tome da se prva prava smjena vlasti u BiH dogodila upravo za njegova mandata

ZAGREB, 27. svibnja - Wolfgang Petritsch, dosadašnji visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, otišao je na odmor, a njegovu je fotelju u Sarajevu zauzeo nekadašnji vođa britanskih liberala Paddy Ashdown. Službenim preuzimanjem dužnosti Ashdown je postao četvrti diplomat koji je stao na čelo Ureda visokog predstavnika (OHR), institucije koja ima iznimno široke ovlasti u primjeni Daytonskog sporazuma. U ovlastima OHR-a je, uz ostalo, razrješenje i imenovanje dužnosnika na svim razinama, donošenje i ukidanje zakona i drugih odluka, nadziranje rada državnih službi...

Priča o dosadašnjim visokim predstavnicima ujedno je priča o postdaytonskoj Bosni i Hercegovini, odnosno o rezultatima ostvarenim u provedbi Daytonskog sporazumima. Na njenom je početku Carl Bildt, švedski diplomat koji je u trenutku potpisivanja Daytonskog sporazuma, kao posebni izaslanik Europske unije, obavljao dužnost supredsjedatelja Mirovne konferencije o bivšoj Jugoslaviji (drugi supredsjedatelj, i to kao predstavnik Ujedinjenih naroda, bio je Norvežanin Thorvald Stoltenberg). Premda on sam, kao ni Međunarodna konferencija kojoj je supredsjedao, nije dala nikakva konkretna doprinosa u mirovnim pregovorima koji su doveli do potpisivanja Daytonskog sporazuma i završetka rata u BiH, Bildtu je ipak - valjda stoga što se nikomu nije dalo tragati za novom osobom - povjerena dužnost visokog predstavnika.

Početak Bildtova dvogodišnjeg mandata prošao je u nadziranju prekida vatre, razdvajanju snaga i njihovu povlačenju na pozicije utvrđene Daytonskim sporazumom. U sklopu toga dijela njegova mandata svakako je najzahtjevnija operacija bila povlačenje srpskih snaga i uprave iz dijelova Sarajeva i njihovo stavljanje pod upravu Federacije BiH, za koju ni Bildt osobno niti međunarodna zajednica u cjelini, ne mogu dobiti prolaznu ocjenu. Iako se primopredaja zbivala u miru i pod izravnim nadzorom međunarodnih snaga, rezultat je posve nalik onome što se događalo na područjima koja su tijekom rata prelazila iz ruku jedne strane u ruke druge: praktički su svi Srbi napustili dijelove grada koje je preuzela federalna administracija, odnoseći sa sobom sve što se dalo ponijeti i ostavljajući spaljene i devastirane kuće za sobom.

Ukratko, Bildt se nije proslavio obavljajući dužnost visokog predstavnika, a praktički jedina stvar zbog koje su ga hvalili u trenutku odlaska jesu njegove zasluge za to što su u dokumente Konferencije u Sintri ugrađene odredbe o povećanju ovlasti visokog predstavnika.

Bildtov nasljednik Carlos Westendorp je, upravo zahvaljujući tom proširenju ovlasti, postigao mnogo bolji učinak. Budući da se u redovnoj proceduri mnogi zakoni i odluke, ključni za kakvo-takvo funkcioniranje države, nisu mogli donijeti, Westendorp je posegnuo za novim ovlastima, koje su i nakon Sintre dodatno proširivane, te nametnuo niz zakonskih i drugih rješenja. Uz ostalo, on je svojim dekretima nametnuo državnu zastavu, himnu, registracijske pločice za motorna vozila, prometne dozvole, čitav niz zakona kojima se regulira stambena problematika...

Westendorp je pak o tvrdnjama da je klasičan protektor rekao: »Trideset zakona u 24 mjeseca, to je samo jedan i pol zakon mjesečno. Ne osjećam se kao protektor. (...) Protektor je nešto drugo - osoba koja ima policiju, suce, vojsku i administraciju. Kad ja donosim odluku, nemam ništa od toga, nego samo dobru volju vlasti i dobru volju ljudi da to poštuju«.

Nakon parlamentarnih izbora nacionalne stranke nisu bile u stanju osigurati parlamentarnu većinu i formirati vladu nego je to, u Federaciji BiH i na razini BiH, učinila Alijansa za promjene, široka koalicija u kojoj glavnu riječ vodi SDP. I Westendorp se silno trudio ne bi li se mogao podičiti takvim rezultatom, čak se izravno angažirao na objedinjavanju i jačanju stranaka socijaldemokratske orijentacije, ali su nacionalne stranke ipak odnijele prevagu na svim izborima održanim za njegova mandata.

Petritsch je također završio projekt ustavnih reformi, utemeljenih na odluci ustavnog suda BiH o suprotnosti entitetskih ustava s ustavom BiH, tj. Daytonskim sporazumom. Za njegova je mandata BiH primljena u Vijeće Europe, donesen je izborni zakon, tako da će ovogodišnji parlamentarni izbori biti prvi koji se nisu održali prema privremenim pravilima i u organizaciji OESS-a. Doduše, i ustavne su promjene, a time i primjena novog izbornog zakona, na snazi zahvaljujući Petritschevu dekretu, dakle mimo volje parlamentarne većine, što govori o Petritschevoj odlučnosti, ali baca blagu sjenu na cijelu projekt zvan postdaytonska BiH.

Ta činjenica, zajedno s ispitivanjima javnog mnijenja koja govore o velikom utjecaju nacionalnih stranaka, govori da BiH ne ide onim smjerom koji bi bio po volji sponzorima mirovnog procesa, ali i da će Ashdown nastaviti sličnim stilom »vladanja« kakav su njegovali Westendorp i Petritsch, jer se na drugi način, tj. redovnom procedurom, ključne odluke još donose vrlo sporo ili, u nekim situacijama, nikako.