Vjesnik: 29. i 30. 05. 2002.
Uhvatili se za Račanov paraf
ZAGREB, 28. svibnja - Međudržavne su granice najveći problem hrvatsko-slovenskih odnosa u posljednjih 10 godina. Unatoč sporazumu koji su u ljeto prošle godine parafirali premijeri Račan i Drnovšek, ništa se nije promijenilo. I vjerojatno neće, barem što se hrvatske strane tiče. Sabor, sasvim je izvjesno, neće ratificirati parafirani sporazum koji je, unatoč Vladinu prihvaćanju, odbio saborski Odbor za vanjsku politiku.
Sporazum predviđa izlazak Slovenije na otvoreno more u Piranskom zaljevu, a kad je riječ o, za Sloveniju spornim, pograničnim selima u Istri, ona bi ostala u sastavu Hrvatske. Slovenija ustraje na prihvaćanju graničnog sporazuma bez izmjena i odbija bilo kakve dodatne pregovore o parafiranom graničnom sporazumu, smatrajući da je taj problem za njih riješen.
Domaća je javnost, kao i mnogi stručnjaci, uvjerena da je Hrvatska sporazumom poklonila Sloveniji dio svog teritorijalnog mora pa će, dok se dvije susjedne vlade ne dogovore, ostati status quo, stanje zatečeno osamostaljivanjem nekadašnjih republika.
Prvi dio sporazuma određuje kopnenu granicu koja je uglavnom, uz nekoliko iznimki, ostala onakva kakva je bila u vrijeme osamostaljenja dviju država. Ti su izuzeci, kako je tada objašnjeno, učinjeni da bi granica što više slijedila tok rijeka Dragonje, Čabranke, Krke, Sutle i Mure. Stoga je na nekim mjestima došlo do odstupanja od sadašnje granice, što znači da je riječ o zamjeni teritorija.
U Međimurju su nezadovoljni tim modelom i tvrde da u zamjenu za plodne oranice dobivaju zemlju mnogo niže kategorije. U Zagorju se protive dogovoru da cijelo Sutlansko jezero pripadne Sloveniji i traže da ostane sadašnja granična crta po sredini tog (danas isušenog) jezera. U Gorskom kotaru (Čabar) također su protiv toga da Sloveniji pripadne dio kvalitetnih šuma koje su dosad bile hrvatske.
Svim je prigovorima zajedničko da je Hrvatska u zamjenu za ta područja dobila nekvalitetne i nevažne površine i zahtijevaju da ostanu sadašnje granice, koje vrijede više od pola stoljeća.
No pravu je buru u javnosti izazvao dio sporazuma o razgraničenju u Piranskom zaljevu i pretvaranje hrvatskoga teritorijalnog mora u otvoreno more, čime bi Slovenija dobila izlaz u međunarodne vode. Hrvatska tim sporazumom, u odnosu na postojeće stanje, poklanja Sloveniji 113 četvornih kilometara u Piranskom zaljevu i ispred njega, još 47 gubi koridorom u međunarodnim vodama, a sedam u trokutu (eksklavi) na granici s Italijom.
Protiv takvog su se dogovora pobunili i istarski ribari i sve tamošnje stranke. Uz pitanje je li premijer, parafirajući sporazum, prekršio Ustav kad je - bez dopuštenja Sabora - dogovarao izmjenu hrvatskih granica.
Gotovo godinu dana nakon graničnog sporazuma, stanje je kao i prije parafiranja. Iako su Sloveniji, na temelju prijašnjeg dogovora Granić-Frlec, prepuštena dva prekomurska sela Hotize i Murišće u zamjenu za vojarnu na Svetoj Geri, u slovenskoj vojarni na hrvatskoj strani Svete Gere i dalje su vojnici susjedne države.
Račan je Sloveniji vratio zaplijenjeni špijunski kombi zatečen na hrvatskom teritoriju, ali taj potez dobre volje nije izazvao očekivani odgovor slovenske strane.
O učestalim sporovima hrvatskih i slovenskih ribara s pomorskim policijama susjednih država svakodnevno izvješćuju mediji. To možda najslikovitije odražava stanje graničnih sporova sa Slovenijom.
Milan Jelovac