Izvještaj Državne revizije, o kojem su proteklih dana uzrujano raspravljali i hrvatska Vlada i Sabor, potvrdio je samo, crno na bijelo, ono što je hrvatskoj javnosti odavno već poznato – da je privatizacija u Hrvatskoj bila impregnirana kriminalom i da je po rezultatima ravna katastrofi. Od 100 poduzeća, u kojima je revizija izvršena, u 80 konstatirane su teške nepravilnosti. Skoro trećina je u stečaju, broj je zaposlenih više nego prepolovljen, u stotinjak obrađenih firmi smanjen je za 25 tisuća.

Ali što s tim dokumentiranim nalazom o kriminalu napraviti – to, čini se, ne znaju ni Sabor ni Vlada. Vlada je najavila set izvanrednih, ho-ruk poteza, dobar dio kojih su pravni stručnjaci već doveli u pitanje, proglašavajući ih »hajdučijom« i »revolucionarnim pravom«. Sabor je prihvatio HDZ-ov zahtjev da se parlamentu dostavi popis korisnika svih menadžerskih kredita, iako je to, kako kažu upućeni, neprovedivo i izazvat će kaos. Političari se natječu u barnumskoj progandi, bez mnogo veze sa stvarnošću.

Cvijeće zla hrvatske pretvorbe izazvalo je eksploziju međusobnog optuživanja vlasti i opozicije. HDZ tvrdi da je petorka otvorila lov na vještice te joj je cilj kriminaliziranje političkih protivnika; vladajući dokazuju da su isključivo vođeni namjerom sankcioniranja kriminala i otimačine. U ime HDZ-a galame ljudi koji su upropastili velika brodarska poduzeća, s impresivnom morskom flotom. O zločinačkim privatizacijskim namjerama bivše vlasti govore ministri koji su se u proteklih desetak godina također enormno situirali.

Uvjerljivost vladajuće petorke okrnjena je:

Prognoze su turobne. Saborski zastupnik Damir Kajin kaže: oteto se neće vratiti, niti će se kazniti oni koji su prisvojili milijune. Stručnjaci tvrde: čak i ako se produži rok zastare, sankcioniranje će biti ograničeno. Možda će se objaviti neka imena, udariti neki ekstra porezi. Čini se po uzoru na Beograd, gdje je nova vlast lani donijela Zakon o porezu na ekstraprofit, kojim se dodatno oporezuje bogatstvo stečeno za Miloševićeva režima. Među obveznicima su i visoki pripadnici bivše vlasti, a u dosad riješenim slučajevima razrezano je više od 600 milijuna njemačkih maraka tog ekstra poreza. Možda se Crkvencu svidjela ideja za popunjavanje uvijek potrebite državne blagajne.

Ali najveće se nepravde neće ispraviti. Nitko ne govori o obeštećenju stradalnika privatizacije. Mada su društveno bogatstvo stvarali godinama i decenijama, stotine su tisuća ljudi ostali isključeni iz procesa privatizacije, a nerijetko i bez radnih mjesta. Revizija njihova položaja uopće se ne spominje. Mario Iveković, jedan od sindikalnih lidera, kaže: ako vlast ne nađe načina da dade zadovoljštinu žrtvama pretvorbe, tužit ću je sudu u Strasbourgu.