Ako se general Ante Gotovina ne pojavi u Haagu do isteka mandata aktualnog suda, njegov predmet Carla del Ponte neće moći prenijeti novom Stalnom sudu, jer je taj tribunal nadležan samo za procesuiranje zločina koji su se dogodili nakon njegova osnivanja

Kada su na konferenciji Ujedinjenih naroda u Rimu 1998. godine diplomatski predstavnici 160 zemalja usvojili ugovor poznat kao Rimski statut o osnivanju Stalnog kaznenog suda na kojemu bi se procesuirali ratni zločini, glavna namjera, koju su diplomati prihvatili s entuzijazmom i krilaticom da "ratni zločin, ma gdje god počinjen, mora biti kažnjen", bila je da novi sud sa sjedištem u Haagu postane vrhovna instancija pravde, stalni forum koji će suditi slučajeve genocida, zločina protiv čovječnosti i agresije.

Dugotrajnim i neizvjesnim ratifikacijama, Stalni sud ipak će, uz neminovne porođajne muke, uskoro zaživjeti - Rimski statut stupit će na snagu 1. srpnja ove godine, bavit će se isključivo ratnim zločinima, genocidom i agresijom te zločinima protiv čovječnosti, ALI, samo za one zločine koji su se dogodili nakon osnivanja Suda.

Novi Stalni sud ne može ih, prema svome Statutu, preuzeti, a domaće pravosuđe te pojedince nije niti optužilo. Primjera radi, ako se Karadžić i Mladić (ili Gotovina) ne pojave u Haagu do 2008. godine, Carla del Ponte neće imati priliku svojim kolegama pri Stalnom sudu isporučiti dokumentaciju i optužnice i držati fige da ih netko drugi uhvati i procesuira. Pritisak zato i jest sve veći jer, podsjetimo, lov na Karadžića traje već sedmu godinu, i to bez uspjeha, a Haagu istodobno vrijeme istječe.

No, kako se bliži istek mandata ovih sudova, odnosno 2008. godina, a istodobno zaživljava ideja o osnivanju Stalnog suda koji bi mačem pravde sasjekao sve one koji bilo gdje na svijetu krše ratna prava i običaje, neki najglasniji pobornici ideje te bjelosvjetske pravde svojim dvostrukim stavovima srušili su temeljna načela za koja su se donedavno zdušno borili. Amerikanci u tom smislu vode glavnu riječ.

I dok se vode sve življe rasprave o tome kako će uopće funkcionirati Sud kojemu jedina svjetska supersila ne namjerava pristupiti, istodobno uporno vršeći pritisak na vlasti drugih država koje su obvezne izručivati svoje državljane Haagu, gomilaju se kontroverzna pitanja na koje se daju polujasni odgovori, kao što je općenito razlog stvaranja tako golemog mehanizma, pravno, financijski i kadrovski zahtjevnog, koji će se, jednom uspostavljen, baviti zločinima koji se još nisu niti dogodili.

Ili, još važnije, svi oni koji se nisu pojavili pred sadašnjim Haaškim sudom, a optuženi su, jednom kada on bude ugašen moći će mirno uživati u odluci da se do kraja ne predaju i dobro će tako "naplatiti" svoj status bjegunca.

"Da bi vladavina zakona dobila svoje pravo značenje, društva moraju prihvatiti svoje odgovornosti, moraju biti kadra usmjeravati svoju budućnost i moraju izići na kraj sa svojom prošlošću. Međunarodno tijelo bez ikakve kontrole ne bi se smjelo upletati u taj delikatan proces. Primjerice: kada društvo iz represije prijeđe u demokraciju, nova se vlada mora suočiti s kolektivnom prošlošću.

Država ima sama pravo odabrati metodu s pomoću koje će to učiniti. Vlada treba odlučiti hoće li krenuti u sudske postupke ili proces nacionalnog pomirenja. Ako država, nakon demokratskog i zakonitog procesa, odluči da neće sve okrivljene izvesti pred sud, nego podijeliti uvjetan oprost, onda tu demokratsku odluku treba poštovati.

Istodobno, Ameri ne namjeravaju, tvrde, odustati od svoje nakane da budu stjegonoše svjetske pravde, pa tako će, kažu u State Departmentu, i dalje financijski, vojno, politički i gospodarski pomagati stvaranje jake političke volje da se kazne krivci za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. No, ako je u pitanju njihovo vlastito dvorište, situacija se mijenja.

Ako Haaški sud, kao svojevrsni "eksperiment" za Stalni sud, ne izvrši svoj mandat do kraja, odnosno ne zaključi procese najvećim krvnicima s područja bivše Jugoslavije, vjerodostojnost međunarodnog suda stalnog karaktera doći će u pitanje upravo zbog prijašnjih propusta, odnosno neodlučnosti međunarodne zajednice da neke ljude, s kojima su prije pregovarali, sada izvede pred lice pravde, kao što je primjerice Radovan Karadžić.

- Najvjerojatnije je da će međunarodna zajednica u odnosu na poznate počinitelje zločina vršiti pritisak na pojedine države da ih kazne. Vrlo je mala vjerojatnost da bi se mijenjao Rimski statut ili da bi Vijeće sigurnosti posebnom rezolucijom prema glavi VII. Povelje UN-a od novoga suda tražilo da procesuira zločine počinjene u ratu na području bivše Jugoslavije. Zato je gotovo sigurno da će određeni broj zločina, na žalost, ostati nekažnjen. No, u pogledu onih za koje tužiteljica ICTY-ja smatra da su ponajveći krivci, malo je vjerojatno da im Haaški sud neće suditi. Međunarodna zajednica će, kako se vidi i po događajima u SR Jugoslaviji, sigurno uložiti poseban napor da ih privede pravdi - naglašava naš najveći pravni stručnjak za haaška pitanja.

- Međunarodni sud koji počinje s radom 1. srpnja, prema Statutu, neće se baviti zločinima koji su se dogodili prije tog datuma, što bi značilo da neće preuzeti haaške slučajeve. Međutim, postoji mogućnost da Haaški sud sa svojim resursima nakon završetka svoga djelovanja bude osnova novog Stalnog kaznenog suda, kazao je u telefonskom razgovoru Šerić, dodajući kako ne vjeruje da će glavni predmeti koji se vode na Haaškom sudu ostati neriješeni. Šerić misli da će Vijeće sigurnosti iskoristiti mogućnost da svojom odlukom nezavršene predmete s Haaškog suda prebaci na Stalni sud, bez obzira na statutarne prepreke.

- Što se tiče Hrvatske, smatram da će oko 80 posto predmeta završiti pred domaćim sudovima, a ostatak u Haagu, kazao je odvjetnik Šerić, koji naglašava da bi cijeli proces njegovu klijentu svakako trebao biti gotov do kraja mandata Suda.

- Prema univerzalnoj jurisdikciji, svima za koje će biti podignute optužnice i za koje već jesu, a nisu dostupni Haaškom sudu, može se suditi u drugim državama. Haaški sud neće zatvarati vrata dok tamo ne budu Karadžić, Mladić i vukovarska trojka, a ostalima, koji tamo ne pristignu, za ratne zločine može suditi bilo tko, primjerice Njemačka, ako tamo budu uhićeni, kazao je Mišetić i dodao kako Statut Stalnog suda, prema kojemu se ne bavi zločinima počinjenima prije 1. srpnja 2002. godine, nije u kontradikciji s načelom da ratni zločin ne zastarijeva. Upravo zbog principa univerzalne nadležnosti, optuženome za ratni zločin može se suditi u bilo kojoj zemlji, a Stalni sud je stvoren na način kako su se države dogovorile, objasnio je Mišetić.

Stalni kazneni sud bi mogao procesuirati američke državljane ako budu uhićeni izvan teritorija SAD-a, no, prema Mišetićevu mišljenju, pitanje je bi li to zbog američkog utjecaja politički bilo mudro.

Odvjetnik generala Rahima Ademija, Čedo Prodanović, smatra kako ispada da se teoretski isplati skrivati od Haaškog tribunala.

- Prema Statutu Stalnog kaznenog suda, haaški slučajevi ne mogu prijeći u njegovu nadležnost. A Tribunal je pretrpan, mogu paralelno voditi samo tri postupka, ograničeni su brojem vijeća, a primjerice samo suđenje Slobodanu Miloševiću moglo bi zauzimati jednu dvoranu tri i više godina. Po svemu sudeći, zbog kapaciteta neće stići odraditi sve, a preostalo, kao i nove optužnice, mogli bi prepustiti zainteresiranim domaćim sudovima, kazao je Prodanović. Mogućnost da druge države, ako nekog uhite, sude optuženima za ratne zločine na području bivše SFRJ Prodanović smatra samo teoretskom, jer, kako tvrdi, obično se takvi optuženici izručuju zainteresiranim državama.

- Haaški sud će morati dovršiti slučajeve koje je počeo, a ostale će povjeriti nacionalnim sudovima. Tako će u BiH vjerojatno pronaći rješenje da se osnuje poseban sud, te da se osposobe ljudi koji će se baviti prepuštenim haaškim slučajevima, kazao je Nobilo, dodajući kako će se lokalna zakonodavstva morati prilagoditi Ženevskim konvencijama koje reguliraju zapovjednu odgovornost. Tako će i kod nas, misli Blaškićev odvjetnik, doći do preinake zakona ili mogućnosti direktne primjene međunarodne pravne norme, iznoseći primjer Srbina, bivšeg direktora škole na području takozvane Republike Srpske Krajine kojega je osudio Županijski sud u Karlovcu po čistoj zapovjednoj odgovornosti.

Do sada je Haaški sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije optužio 117 osoba (čije su optužnice javne), sedamdesetak osoba se nalazi u pritvoru u Scheveningenu, gotovo trideset ih je osuđeno, petorica su oslobođena, a 11 ih čeka suđenje. Sud za zločine počinjene u Ruandi, čije je sjedište premješteno u tanzanijsku Arushu, optužio je pak 76 osoba, pritvoreno ih je 57, a osuđeno osam. Jedna je osoba oslobođena, dok se protiv njih 17 vode sudski postupci, a taj sud izrekao je prvu presudu za genocid. Prema procjeni CIA-e, na Haaškome sudu za bivšu Jugoslaviju do kraja njegova mandata trebalo bi biti optuženo, u nacionalnom omjeru, 70 posto Srba, 20 posto Hrvata i 10 posto Bošnjaka.

Da bi Statut o osnivanju Stalnoga suda stupio na snagu, bilo je potrebno da 60 država u svojim parlamentima ratificira taj dokument i vrati ga glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, kao čuvaru Rimskog ugovora.

Do potrebnog broja za osnivanje došlo se u travnju ove godine, a među državama koje su do sada ratificirale Statut su, primjerice, u Europi Austrija, Belgija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Estonija, Finska, Francuska, Mađarska, Island, Italija, Norveška, Portugal, Slovenija, Slovačka, Španjolska, Švedska, Švicarska, Makedonija i SR Jugoslavija.

Hrvatska je svoju obvezu ratifikacije ispunila 21. svibnja prošle godine.