Većina Hrvata ne zna - pokazala je anketa u »Brisanom prostoru« Gorana Milića - što po novom slavimo 30. svibnja, ali zna u sat i minutu ne samo kad počinje i završava Svjetsko nogometno prvenstvo, već predmnijeva i raspored svih utakmica. Nismo jaki u politici, gospodarstvu, etici, moralu, ali u nogometu - barem kao fanovi - jesmo. Kako i ne bismo bili kad nam već desetljećima ulijevaju u glavu da su za »dobar život« najvažnije igre i kruh. Zato će većina Hrvata ovih dana još jače potisnuti nagomilane probleme na margine i živjeti za nogomet. Da bi se gledale jutarnje, a ne popodnevne ili večernje reprizne utakmice, mnogi će naglo oboljeti. Na mjesec dana. A za one prema kojima liječnici neće biti blagonakloni, postoji tisuću razloga za kašnjenje ili dvosatni odlazak s posla. Vrlo kratko i jednostavno: u nogomet nam ne dirajte.

U ovih mjesec dana zamrznut će sve otvorenije sukobe Vlada i sindikati, čije su demonstracije - ma što god donijele - daleko neatraktivnije od nogometa. U vrijeme kad su oči uprte u Koreju i Japan, hrvatski će parlamentarci moći na miru, bez prevelike pozornosti javnosti zavedene nogometom, moći progurati još poneki restriktivan zakon. Otrijeznit ćemo se nakon nogometa i ljetnog odmora - na jesen. I mi, i oporba, a najviše vlast kojoj vrijeme sve brže curi.

Curenje vremena sebi nije dopustio sportski komentator Željko Vela pa je odmah, čim nas je (čvrsto) povezao sa Seoulom, unaprijed, prije nego što smo išta mogli vidjeti ili, ne daj Bože sami zaključiti, ustvrdio da će otvorenje Svjetskog nogometnog prvenstva biti ni manje ni više nego veličanstveno. Za tako snažan epitet dosta je toga nedostajalo. Primjerice, pun stadion i šef svih nogometaša komu publika neće zviždati. A za vrijeme govora predsjednika Fife Josepha S. Blattera negodovalo se glasno i jasno. I to iz dva razloga, ali ni jedan, naravno, Vela nije spomenuo. Prepustio je to korejskom predsjedniku Kimu Dae-Jungu - koji je cijelom svijetu objasnio da zemlja u kojoj će se ovih dana nogometati ima kulturu staru više od pet tisuća godina, kao i gledateljevoj kulturi praćenja zakulisnih, nečasnih i prljavih nogometnih rabota. Kulturna je publika na stadionu na kulturan, ovaj put opravdano kritički, način pokazala da bi bila sretnija bez Blattera (ima simbolike u tom prezimenu) na čelu te velike nogometne fešte.

- Fair play, please!

I skratio govor. Nakon protokola, na red su došli ušima i očima daleko miliji sadržaji. Spektakl otvorenja bio je dinamičan, pristojne dužine, prepun simbolike, lijepih kostima, dobre egzotične glazbe, nadahnute koreografije te pokretima i glazbom tečno ispričane univerzalne priče. A prva je utakmica, barem na početku, najavila da će Prvenstvo biti neizvjesno te da favoriti, ako nema namještaljki, mogu i te kako kiksati. Naime, reprezentativci Senegala nisu protiv još aktualnih svjetskih prvaka bili u podređenom položaju, o čemu svjedoči i njihovo vodstvo od 1-0. Senegalci nisu badava na dan svoje nogometne premijere ukinuli i školu o čemu nas je izvijestio HTV-ov komentator Drago Ćosić.