Prije pretvorbe u Hrvatskoj je bilo 80 tisuća nezaposlenih, a danas ih je više od 400 tisuća. Razlika je direktna posljedica nakaradne privatizacije. Grad veličine Rijeke ili Splita žrtvovan je za nečije kriminalno bogaćenje. Tvrdi to Darko Petričić, ekonomski analitičar, autor knjige »Kriminal u hrvatskoj pretvorbi«. Da je pretvorba bila pljačka stoljeća, ili nešto slično, o tome u javnosti odavno nema dilema. Potvrđuje to i nalaz Državne revizije. Iako ekipa Šime Krasić nije našla vremena ili interesa da se pozabavi najzloglasnijim primjerima, nego kao da je birala one manje problematične.

Sada je pitanje što s tim dokumentiranim zlom na koncu napraviti. Vladajuća garnitura odjednom se uprla dokazivati da je ona terminator za pretvorbene lopove i pljačkaše, sve će navodno učiniti da se kriminalci pohvataju i kazne. Ali prije bi morala objasniti činjenicu da je zakon o reviziji pretvorbe donijela tako kasno i tako traljavo. Porazan je fakat da je upravo u dvije i pol godine njene vlasti, dok je ona gubila vrijeme na sitnici i mizeriji, došlo do zastare velikog broja mega-krimi-slučajeva. Ta činjenica teško kompromitira njenu navodnu odlučnost.

Zapanjujuće je da se HDZ u ovoj stvari uopće usudi javiti. Njihovoj graji cilj je vlastito pranje. Tome bi trebao pomoći kroz Sabor progurani zahtjev da se objavi popis korisnika menadžerskih kredita, iz koga bi se vidjelo da se nije okoristilo samo Tuđmanovo jato. Trubeći da im je u interesu raskrinkavanje svakog primjera pljačke i otimačine, HDZ-ovci žele dokazati da u toj stvari nema njihove kolektivne krivnje. Vladimir Šeks kaže kako je najveći politički interes HDZ-a skinuti nametnutu kolektivnu stigmu.

Demantiraju da se radilo o projektu transferiranja najvećeg dijela društvenog bogatstva u ruke 200 s HDZ-om povezanih obitelji, kažu: nije bilo političkog klijentelizma, politički se položaj i politički utjecaj nisu koristili za golemo osobno bogaćenje. Po njima, HDZ i predsjednik Tuđman stalno su ukazivali na negativne efekte privatizacije, ali bili su nemoćni, jer se navodno cijeli proces oteo kontroli, a zaštitni mehanizmi nisu dobro funkcionirali. HDZ zapravo dokazuje da su krivi Kutle i Mutle, oni su, kao, lopovi i razbojnici, preveslali su sirotog, nemoćnog Tuđmana i njegovu poštenu stranku.

Sasvim suprotan stav zastupaju analitičari bliski tajkunima. Oni priznaju da je stranka na vlasti imala projekt, koji je sustavno i precizno realizirala. Cilj je bio da se društveni kapital oduzme onima koji su ga stvarali i prebaci u ruke politički odabranih pojedinaca i grupa. HDZ-ov je zločinački plan u cijelosti realiziran. Ali, po njima, te su činjenice praktično nepromjenjive. Oni ne brane tajkune, ali ukazuju na, kako kažu, nepremostive probleme da se kriminalci i profiteri polove i strpaju iza rešetaka. Profesor Jakša Barbić, koji je pisao zakon o privatizaciji, doslovce kaže: »Koliko god nam je teško prihvatiti postojeće stanje, manja šteta bila bi ne goniti krivce, ako to pravno nije moguće, nego rušiti pravnu državu«. Ali ni protiv HDZ-a, smatraju, ništa ne treba poduzimati. Njihova je preporuka: treba se zadovoljiti političkom osudom i porazom HDZ-a na proteklim izborima.

Hrvatski je narod u privatizaciji već jednom opako prevaren. Sada ga ponovo pokušavaju preveslati.