Vjesnik: 04. 06. 2002.

Povlači li Hrvatska tužbu protiv Jugoslavije?

Nema pravnih razloga za povlačenje tužbe Hrvatske protiv Jugoslavije, a politika vodi prema sudskoj nagodbi

ZAGREB, 3. lipnja - Kako Vjesnik doznaje, Hrvatska bi mogla povući tužbu upućenu Međunarodnom sudu pravde u Haagu protiv Jugoslavije. Tužba bi mogla biti povučena preuzme li Jugoslavija (Srbija i Crna Gora po novom) odgovornost za agresiju, pruži li kažnjavanjem počinitelja ratnih zločina zadovoljštinu hrvatskim žrtvama i prizna li krivnju za agresiju i krvoproliće na hrvatskom teritoriju. Potonje bi, bilateralnim sporazumom, bilo zapravo pretvoreno u sporazum o reparaciji ratne štete počinjene tijekom operacija JNA i paravojnih jedinica Srbije i Crne Gore na hrvatskom teritoriju.

Međunarodnoj zajednici odgovaralo bi kad bi se pod spomenutim uvjetima tužba povukla. Odustajanjem Hrvatske od tužbe izbjegla bi se mogućnost novih napetosti u regiji, a Jugoslavija bi izbjegla sudsku presudu da je počinila genocid. Međunarodna zajednica, zagovarajući odustajanje Hrvatske od tužbe, zapravo trži bilateralni sporazum s elementima priznanja krivnje za rat, za rušenja i za žrtve.

Ostvari li se nedavna najava dolaska Vojislava Koštunice, predsjednika Srbije i Crne Gore, u Zagreb i njegova javna isprika Hrvatskoj za rat i agresiju, bila bi to politička forma koja potvrđuje da bi se i pravno spor mogao zaliječiti na tri spomenute točke: odgovornost za agresiju, suđenje počiniteljima i reparacija.

Autori spomenute tužbe i popratnih objašnjenja na 3500 stranica - popularno zvanih »memorijal« - ocjenjuju da je čitav postupak utuživanja i pokrenut zato da se utvrdi povijesna istina i povijesna odgovornost za četverogodišnji rat.

Tužba i objašnjenje (koji još šest mjeseci neće biti dostupni javnosti, jer je prošlo samo 12 od 18 mjeseci zabrane javnog korištenja sadržaja »memorijala«) sadrže sve ono što je o agresiji s hrvatske strane trebalo reći. Ima tu datuma i imena, opisa vojnih i paravojnih operacija, osobnih izjava, video i audiokaseta s iskazima svjedoka koji potvrđuju osnovnu tezu optužnice.

U »memorijalu« se spominje genocid (u Domovinskom ratu je pravno relevantnim postao pojam etničkog čišćenja) jer se to nedjelo pred Međunarodnim sudom pravde može pojaviti samo uz suglasnost i tužene i tužiteljske strane. A međunarodna konvencija o genocidu prisiljava stranu koja to odbija na suradnju i pristanak po cijenu međunarodnih konsekvenci. Znači, svojedobno je bilo mudro kazneno djelo genocida ubaciti u tužbu i time ishoditi pritisak međunarodne zajednice na tuženu stranu.

Moguće odustajanje Hrvatske od tužbe protiv Jugoslavije ima još jednu dimenziju. Naime, prije povlačenja »memorijala« Srbija mora Hrvatskoj dostaviti sve podatke o nestalim osobama. Na tom se detalju ne ustraje, osim u nekim udrugama, jer bi tada i Zagreb morao dostaviti podatke o nestalim osobama iz Srbije, Crne Gore i BiH.

Posebna tema eventualnog povlačenja hrvatske tužbe protiv Jugoslavije je američki odvjetnik David Rivkin. Da bi izvukao goleme honorare od bivše hrvatske vlasti, u tužbi se koristio argumentima koji su odgovarali Tuđmanu i HDZ-u. Najveći gaf, koji je »memorijal« jedva amortizirao, tiče se tvrdnje da je genocid uslijedio nakon povlačenja kninskih Srba iz Hrvatske. Taj dio tužbe Hrvatska je 2000. godine izbacila.

Danas se struka slaže da je naivni cilj tako koncipirane tužbe (Rivkin je potpisuje kao hrvatski opunomoćenik) bio svađa Haaškog suda za ratne zločine i Međunarodnog suda pravde u Haagu. Haaški sud, poznato je, nije bio po volji Tuđmanu i od Međunarodnog se suda očekivalo da će mu »odrezati« što treba.

Razlog nekadašnjeg otvorenog otpora prema Haaškom sudu je njegova mjerodavnost za »Oluju« koja, prema karakteru vođenih operacija za ondašnje hrvatsko vodstvo nije bila dijelom oružanog sukoba, ma koliko je teza o vojno-redarstvenoj akciji sve teže prolazila. Taj je stav u suprotnosti i sa Ženevskim ratnim konvencijama, koje zbivanja na ratnim područjima prate sve do završetka sukoba. Za Rivkina i hrvatsku vlast koja ga je plaćala, ratni je sukob završio prije »Oluje«.

U političko-pravnim pregovorima o mogućem povlačenju hrvatske tužbe protiv Jugoslavije jedina se otežavajuća okolnost tiče povratka Srba u kuće napuštene krajem »Oluje«. Od Hrvatske se traži da dovrši proces povratka, kako to ne bi bilo otegotnom okolnošću za hrvatska očekivanja od bilateralnog utvrđivanja ratne odgovornosti bez sudbenoga posredovanja.

Vlado Rajić