IZMEĐU REDAKA - ZAŠTO JE ODGOĐEN NAJAVLJENI TREĆI POSJET IVANA PAVLA II. HRVATSKOJ

Vijest koju je IKA objavila javnosti posljednjega dana mjeseca svibnja, po kojoj je odgođen najavljivani treći pohod pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj, proteklog je vikenda bila tema komentara uvaženih kolega koji prate crkvena zbivanja. Svi su s pravom doveli u pitanje obrazloženje koje je u toj kratkoj obavijesti Hrvatskoj biskupskoj konferenciji dala Apostolska nuncijatura iz Zagreba, o tome da "kauza beatifikacije sluge Božjega Ivana Merza ne može biti dovršena do rujna ove godine". "Zbog toga se pohod pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj, koji je bio predviđen za rujan 2002. godine, odgađa do proljeća 2003. godine", javio je Tiskovni ured HBK.

Istini za volju, točno je kako je Merz nedovoljno poznat široj crkvenoj javnosti u Hrvatskoj, i da je vrijeme od tri mjeseca duhovne pripreme, koliko je preostalo do najavljivanog Papina pohoda u rujnu, malo za bolje upoznavanje "Orla Kristova", kako su ga nazivali mladi Hrvati katolici za koje je on žrtvovao svoj život. Inače, životni ga je put u Hrvatsku doveo iz Banje Luke, gdje je rođen 16. prosinca 1896., a umro je u Zagrebu 10. svibnja 1928. Tijelo mu počiva u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici. Za njegovu kauzu puno je učinio i sam papa Ivan Pavao II. koji ga je više puta spominjao kao uzor mladim hrvatskim hodočasnicima u Rimu, a prigodom prvog posjeta Hrvatskoj nazvao ga je "istaknutim laikom u svjedočenju Evanđelja".

Uzimajući u obzir "teškoće" s Merčevom kauzom, ipak, čini se kako se u pozadini odgađanja Papina posjeta Hrvatskoj do proljeća 2003. godine, krije i još jedan, zapravo važniji razlog. A taj je, nimalo duhovan, već sasvim profan, politički. Lijepa naša je pred izborima, parlamentarnima, koji se, prema izjavama koje se mogu čuti iz redova vladajuće petorke, mogu očekivati vrlo skoro, najvjerojatnije na proljeće iduće godine. U takvoj situaciji, kad se u nekoj zemlji očekuju ili spremaju izbori, vatikanska diplomacija ne želi da se Papa koristi u svrhu predizbornih kampanja. Sasvim je jasno da bi se takvim posjetom željela okoristiti i vladajuća garnitura predvođena SDP-om, a isto tako, ni oporba na čelu s HDZ-om ne bi propustila priliku i da sama iz jednog tako značajnog događaja navuče vodu na svoj mlin. Poznato je kako su svojedobno fotografije Franje Tuđmana i Ivana Pavla II., i godinu dana nakon susreta, bile dio predizborne promidžbe 1995. godine.

Ovaj je karizmatski Papa zacijelo jedan od onih koji je svojim djelovanjem "rušio" i zidove. Povijest će pokazati kolika je njegova uloga bila u urušavanju komunističkih sustava u zemljama istočne Europe, čiji je simbol bio Berlinski zid, pa tako i propadanju tamnice naroda zvanoj Jugoslavija, u kojoj je i Hrvatska provela teška desetljeća. Iako je formalno bio pozivan i od ondašnjega jugoslavenskoga predsjedništva, nije dolazio na ove naše prostore jer, kako se govorilo, "vrijeme nije bilo sazrelo", a javna je tajna bila da se nije želio pokloniti na grob diktatora Josipa Broza Tita u Beogradu, što je bio jedan od uvjeta koji mu je bio postavljan.

Ivan Pavao II. tijekom svojega mandata išao je i tamo gdje ga trenutačni vlastodršci nisu toliko željeli vidjeti. Da ne ističemo posebno njegovu rodnu Poljsku, spomenimo samo slučaj iz osamdesetih godina, kad mu je sandinistički predsjednik Nikaragve Danijel Ortega isključio mikrofon tijekom Papina obraćanja mnoštvu na stadionu. Ortegi, međutim, i njegovoj komunističkoj stranci ni to nije pomoglo; uskoro nakon posjeta Ivana Pavla II. pali su s vlasti.

Treba na ovome mjestu reći i to kako se sadašnja vlast u Hrvatskoj nije nešto posebno pretrgla kako bi ozbiljno pozvala Papu da treći put posjeti Hrvatsku, i da je na svoj način čak bilo i iznenađujuće kad je Ivan Pavao II. prije godinu dana prihvatio poziv da ponovno pohodi Lijepu našu. Nije mu ga uručio ni predsjednik države, ni premijer, što je uobičajeno u ovakvim slučajevima, već je to u njihovo ime učinio potpredsjednik Vlade dr. Goran Granić, kojeg je nakon opće audijencije 13. lipnja 2001. Sveti Otac primio na Trgu sv. Petra, i sam potvrdio da želi posjetiti Hrvatsku, izričito spomenuvši Dubrovnik. Vatikanski kuloari taj su Granićev posjet više spominjali po žestokom obraćanju državnog tajnika kardinala Angela Sodana tadašnjem vicepremijeru Vlade, kad je ovaj u ime hrvatskih vlasti spomenuo mogućnost nekih promjena u potpisanim ugovorima između Svete Stolice i Republike Hrvatske. Nedugo nakon toga uslijedila je kampanja, osobito sa zagrebačkoga Filozofskog fakulteta, kojom se dovodila u pitanje ustavnost ugovora, a odnosi između Crkve i države spustili su se na niske grane.

Onda su se polovicom prosinca prošle godine u Banskim dvorima sastali najviši predstavnici državne i crkvene vlasti, kad su se izgladili nesporazumi i kad je dogovoreno da će se uskoro nastaviti slični susreti. Prvi takav dogodio se tek prije nekoliko dana, točnije 29. svibnja. Na sastanku Biskupske komisije HBK za odnose s državom, koju je predvodio biskup Antun Škvorčević, i Komisije za odnose s vjerskim zajednicama Vlade RH na čelu s Goranom Granićem, konstatirani su pomaci u rješavanju praktičnih pitanja odnosa Crkve i države.

Dva dana poslije toga stiže vijest o odgodi Papina pohoda Hrvatskoj. No, kako sada stvari stoje, ako ga posluži zdravlje, Ivan Pavao II. posjetit će treći put Hrvatsku, a to da nas kao jedan mali narod ovaj Papa želi ponovno vidjeti u našoj domovini — po svemu sudeći u Rijeci, Osijeku i Dubrovniku — ovdje beatificirati Ivana Merza i Mariju Petković, govori o tome kako smo veliki u očima sadašnjeg Kristova namjesnika. Jedno je sigurno, bez obzira tko bude na vlasti u Hrvatskoj u proljeće 2003. godine, Papa će nam ponovno doći, a s njim i nove nade za ovu malu ispaćenu zemlju.