Da ste domaći medij, ne bih niti riječ o Haagu - kazao nam je na početku razgovora za Slobodnu Dalmaciju srbijanski ministar pravosuđa Vladan Batić, inače lider demokršćanske stranke u Srbiji čije je ministarstvo iznijelo na leđima najveći dio posla oko izručenja haaških optuženika iz Srbije. Zakonskim promjenama taj je sektor prešao na savezno, jugoslavensko Ministarstvo pravosuđa, no Batić je još uvijek najpozvanija osoba kada se radi o haaškim temama.

To je sada u nadležnosti saveznog Ministarstva pravosuđa koje je proslijedilo optužnice na nalozima za uhićenje i izručenje Okružnom sudu u Beogradu. Oni su pak to proslijedili MUP-u koji treba uhvatiti i privesti te ljude istražnom sucu u Beogradu. Problem je što jedan dio tih ljudi evidentno nije na teritoriju Srbije pa su i mogućnosti MUP-a ograničene. Nadam se da će do tih uhićenja što prije doći.

Naravno. Tu se stvara jedna posve nepotrebna fama. Srpsko pravosuđe je kvalitetnije i kvalificiranije od Haaškoga suda.

Ovdje smo pred Okružnim sudom pokrenuli postupak protiv trojice naših državljana i taj postupak protiv optuženih za ratne zločine nije ništa drugačiji od postupaka za "klasična" krivična djela. Pravosuđe nema tu nikakvih problema. Odnosno, to što s Haagom postoji politička dimenzija svega nema veze s pravosuđem. Glavni problem je u prikupljanju dokaza jer su se zločini odvijali na teritoriju drugih država, a jedan dio dokaza je nestao prije negoli je formirana republička vlada.

Ne želim se baviti hipotetičkim pitanjima. Ovo ministarstvo uložilo je golem trud jer je, sve dok nije usvojen Zakon o suradnji s Haagom, praktički vodilo tuđi posao budući da druge institucije nisu radile svoj posao. Sad nam je, naravno, lakše. Mene još samo zanima podizanje optužnica protiv albanskih ratnih zločinaca jer smo uložili golem trud i prikupili golemu građu; više od 45 tisuća stranica dokaza, zatim smo pronašli svjedoke, fotodokumentaciju, videozapise, ratne mape, vojne planove, nalaze patologa i tako dalje. Mislim da nijedan tužitelj, pa tako ni Carla del Ponte ne može ostati nijema pred tim pa vjerujem da će se i Albanci naći u Haagu. Problem, naime, postoji i zbog ovdašnjeg javnog mnijenja jer se često stječe dojam da se Albanci ne procesuiraju zbog zločina, a Srbi da. Ja nemam dileme oko toga da mi moramo proći jednu katarzu i suočiti se s ružnom prošlošću. Svatko tko je počinio zločin mora odgovarati, ali teško možemo objasniti našoj javnosti kako to da oni koji su ubijali Srbe ne odgovaraju.

Moramo napraviti carski rez u odnosu na prošlost, moramo priznati da su neki ljudi u naše ime činili zločine, ali isto tako smatramo da trebaju odgovarati i oni koji su nad nama činili zločine. U vladi Srbije mi nemamo nikakvih dilema; za zločine se mora odgovarati pa makar da ih je počinio i moj rođeni brat! Nema nikakva zataškavanja, nema amnestiranja zločinaca. Želimo staviti točku na i na tu ružnu prošlost. Rodonačelnici zla moraju odgovarati, to je jedini način jer bi inače bilo "svi smo krivi i nitko nije kriv", iako mi se ne čini da smo u potpunosti dostigli toliko stanje svijesti da krenemo u to. Narodima na Balkanu i dalje treba neki arbitar koji će presuđivati u svemu.

To je jedno naslijeđe prošlosti. Nije provedena lustracija ni općenito, niti u pravosuđu. Zagovornik sam toga i promijenit ćemo zakone tako da oni koji su kompromitirani, bilo zato što su upetljani u neke korupcijske afere ili su poticali nepotizam, bili vezani uz bivši režim, radili na montiranim političkim procesima, sudjelovali u izbornim krađama, nemaju što tražiti u pravosuđu. Oni će biti odstranjeni tako da ćemo nametnuti princip odgovornosti. Sucima ćemo podignuti plaće, od 1. srpnja oni će imati oko 500 eura plaću, što je za naše prilike dobra plaća. Morat će imati čist obraz, radit će ažurnije, profesionalno i odgovorno te kvalitetno. Nema više ništa po babi i po stričevima.

Nama se on neprestano pripisuje. Mladić je jedno vrijeme boravio u Srbiji, ali on više nije tu. To nije nikakva demagogija, njega ovdje nema.

On će odmah biti uhićen. Pa ne možemo mi zbog sudbine nekolicine pojedinaca iz prošlosti staviti u pitanje budućnost čitavog naroda i budućih generacije. Isto tako, jasno mi je da uvijek postoje oni koji će gromoglasno stati u zaštitu tih ljudi koji su optuženi, ali takvih ima i u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji. Što možemo, netko će uvijek amnestirati i najveće zločince.

Nijedna zemlja na svijetu ni bi izručila svoga aktualnoga predsjednika, bez obzira na to što o njemu misli. Milutinović je kao Alisa u zemlji čudesa ili Trnoružica, odjednom se našao u toj poziciji. Dok je predsjednik Srbije, mislim da ni u Haagu neće inzistirati na njegovu izručenju. On je tipična žrtva te zapovjedne odgovornosti. Niti je njega itko išta pitao, niti je on nešto znao; Milošević je ovdje bio gospodar života i smrti, a Milutinović je bio figura. Etički je nedopustivo ipak izručiti ga dok je na toj funkciji na kojoj jest.