Tajne službe bile su prvi kamen spoticanja Pantovčaka i Banskih dvora još početkom 2000. godine kad su koalicijska Vlada i predsjednik Mesić tek zauzimali pozicije netom osvojivši vlast. Na imenovanju šefova tajnih službi ovih dana ponovno izbija na vidjelo njihova latentna nesnošljivost. No, animozitet između obezvlašćenog predsjednika i moćnog premijera širi se na mnogo veće područje političkog života nego što je obavještajni sustav. Predsjednik Mesić je, primjerice, samo u posljednjih nekoliko dana udario niz pljuski premijeru Račanu i peteročlanoj koaliciji, koje su pokazale da je prividan mir između dvaju zagrebačkih brda bio zatišje pred buru.

Najprije je s jednog od usputnih događanja na predsjedničkom summitu na Bledu Mesić poručio Račanu da mu je Vlada nesposobna i da politički popunjava sva ispražnjena mjesta u zemlji, od javnih poduzeća do ministarskih stolaca. S Bleda mu je poručio i da u izjavi koju je potpisao s jugoslavenskim predsjednikom Koštunicom Račan i Picula mogu pronaći smjernice kako će poboljšati odnose s Jugoslavijom. Sa sastanka sa šefom misije Međunarodnog monetarnog fonda Hansom Flickenschieldom poručio je Vladi da njezin ekonomski model utemeljen na jeftinom uvozu, povećanom zaduživanju u inozemstvu i privatizaciji više nije prihvatljiv. Potreban nam je, poručio je Mesić, novi ekonomski program uz koji će ići i međunarodna potpora. U kuloarima se nedavno prepričavalo kako je jedan od sastanaka državnog vrha o vanjskoj politici - na kojem se raspravljalo o potrebi da dva brda koordinirano djeluju, a ne da jedni ne znaju gdje drugi putuju i koja će stajališta zastupati tamo gdje idu - završen neuspješno jer Predsjednik nije pokazao volju za suradnju...

Odnos predsjednika i premijera već se dvije godine svodi na stalno nadigravanje u kojem je najvažnije uhvatiti onoga drugoga u šteti. S tim da predsjednik bez ovlasti, što znači i bez izravne odgovornosti za provedbenu politiku, te s puno više slobodnog vremena, okružen ljudima koji mu daju logističku potporu, može u nadigravanju sudjelovati mnogo snažnije i učinkovitije od premijera koji, s vječito zabrinutim izrazom lica, osim o Vladi, mora misliti i o tome da mu mandat istječe, a on još nema nešto veliko čime može pred birače.