Iako se svaki dan izruguje s vlašću, državom, moralom, etikom, poštenjem i svim ostalim što neko društvo čini demokratskim, a čovjeka civiliziranim, Ivić Pašalić i dalje glumi da mu je na srcu jedino Hrvatska. Istu je tu Hrvatsku, zajedno sa svojim stranačkim suputnicima, krčmio kao vlastitu prćiju. A sve bez potpisa, u potaji, skriven iza Tuđmanovih skuta, u svojstvu najmoćnije sive eminencije. Kad mu se u brk skrešu sve gadosti koje je radio, izigrava žrtveno janje. Čak se usudi sve svoje žrtve proglasiti progoniteljima. Zašto? Zato što je i ovoj vlasti milija prešutna nagodba od pravne države. Već se sutra mogu promijeniti uloge, pa će Pašalić, bez sumnje, koalicijskim grješnicima progledati kroz prste. Upravo je zato Doktor otvoreno opasnih namjera na HTV-u i dalje sveta krava, o čemu svjedoče brojna izvješća i kvazianalize o tome gdje je završio novac za obranu Hrvatske.

Lova koju je dijaspora slala na inozemne bankovne račune trpala se u privatne džepove, a možete samo zamisliti što je bilo s markama, dolarima ili funtama koje su iseljenici davali u kešu. Jedan je australski svećenik u Ministarstvo obrane donio torbu s više od 400 tisuća dolara i jedva za to dobio potvrdu na komadiću papira. Gdje je završila ta torba? Bačena je, privremeno, u ormar, a zatim je, način primitka to sugerira, uredno razvrstana na privatne račune istih onih koji nam danas prodaju maglu da su potpuno spremni Hrvatsku odvesti u ružičastiju budućnost. Ne zavaravajte se, Hrvatsku i dalje smatraju ćaćinom ostavštinom.

Zašto pak HTV o svemu tome - kad već ima, hvali se kod Bolkovića glavna urednica, redakciju istraživačkog novinarstva - ne napravi seriju emisija ili rasprava u studiju u kojoj bi sudjelovali svi protagonisti, od Pašalića i državnog odvjetnika do ljudi koji su davali novac nemajući pojma gdje je on završio? Zato što dio novinara ne želi raditi iz obveza prema partiji i Pašaliću, dio njih smatra da je domoljubno o zločinu šutjeti, dio je nesposobnih, a dio se boji da bi Pašalić ponovno mogao upravljati HTV-om, ili s Gornjega grada ili s Pantovčaka. A što bi se dogodilo da se to i napravi? Sjetite se »slučaja Lončar«, »slučaja Merlić«, »slučaja Ladišić«, skinutih emisija i mračnih tipova koji su Dnevnike preplavljivali vojničkim marševima, nepotpisanim komentarima i tjeralicama kojima se sugerirao linč neistomišljenika.

Jasna Ulaga Valić i njezini pobočnici navodno prijete da će kolektivno dati ostavke ako Mirko Galić ne potpiše ugovor o radu urednici dnevnih političkih emisija Željki Markić. Poruka prva (Galiću): Uz toliko propusta, licemjerno je sitničariti i inatiti se Vijeću i legalno izabranim urednicima. Poruka druga (Ulagi): Nemojte, prije nego što podnesete ostavke, Gorana Milića poslati u Bruxelles.