Glavna predizborna dvojba prije nešto više od dvije i pol godine bila je: "Hoće li nova vlast svoj revizijski skalpel zariti duboko u nakaradnom pretvorbom i privatizacijom oboljelo hrvatsko gospodarsko tkivo, ili će se zadovoljiti time da napravi mali rez po njegovoj površini?" Odnosno, hoće li se Račanova Vlada koncentrirati isključivo na nekoliko velikih privatizacijskih skandala, poput Slobodne Dalmacije, Tiska, Croatia busa, Razvitka ili Dalmacijacementa, i time pokušati zadovoljiti traženje ogorčenih građana da kriminal bude sankcioniran, ili će pak dosljedno pročešljati cjelokupnu pretvorbu i privatizaciju te procesuirati svaku nezakonitost?

Još je svježe sjećanje na predizborne traktate današnjih izbornih pobjednika koji su govorili o nužnosti hitne revizije i koji su se uglavnom svodili na zaključak kako će privatizacijske muljaže biti sankcionirane, a glavni akteri nezakonitih radnji dane provoditi iza rešetaka...

Revizija se uglavnom pozabavila manje problematičnim tvrtkama, a za one koje slove kao najveće pretvorbene mrlje ovaj put "nije bilo vremena". Izvještaj Državne revizije koji su prihvatili saborski zastupnici potvrdio je samo ono što smo svi znali - da je pretvorba na hrvatski način bila čista katastrofa. Od 100 poduzeća koje su pročešljali Šimini revizori, u njih 80 utvrđeni su teški prekršaji. Od te prve stotine revidiranih tvrtki trećina je otišla u stečaj, a broj zaposlenih u njima je smanjen za 25 tisuća.

Dok su zavode za zapošljavanje popunili stanovništvom jednoga grada veličine Splita, najjači hrvatski tajkuni danas bezbrižno sjede u svojim podsljemenskim vilama s bazenima i pogledom na pitoreskne obronke, voze se u blindiranim vozilima te se, kao pripadnici jet-seta, smješkaju sa stranica ženskih revija, ponosno pokazujući skupocjene oprave s krštenja svojih sinova i unučica. Nemaju se zašto brinuti, jer ako već nije, uskoro će nastupiti zastara za većinu megakriminalističkih slučajeva, pa im Račan i njegovi mogu staviti tek staviti soli na rep.

Ne treba smetnuti s uma da tajkuni nisu isključivi krivci za nastajanje podugačke liste pretvorbeno-privatizacijskih mućki. Zašto bi za pljačku Slobodne Dalmacije bio odgovoran samo Miroslav Kutle, koji je, istinabog, prosperitetnu tvrtku doveo na rub očaja, kad su mu preuzimanje tvrtke omogućili moćni igrači iz HDZ-ove sjene, sive eminencije pretvorbe i privatizacije, koji su državu doveli do bankrota.

Među novopečenim bogatašima, prema Petričićevim istraživanjima, čini se da Miroslavu Kutli ipak nije bilo premca. Bio je većinski ili manjinski vlasnik čak oko 200 poduzeća, a gotovo da nema domaće banke koja ga nije kreditno pokrivala - počevši od Varaždinske, Dalmatinske, Zagrebačke, Dubrovačke, Privredne pa do Splitske - a njegov politički zaštitnik Ivić Pašalić izravno je lobirao za prodaju dionica mnogih poduzeća Kutli.

Pedesetak stranica svoje crne kronike pretvorbe posvetio je konkretnim primjerima - "Tisak", "Stubičke toplice", "Dinamo", "ACI marine" i "Pliva" samo su neke od afera koje je pogledao izbliza i nad kojima se zgrozio.

- Kad sam naišao na nepravilnosti, podizao sam kaznene prijave, ali nisam valjda ja kriv što je zakazao pravosudni sustav - brani se Kovač.

Ugledni ekonomist Dražen Kalogjera, pak, ne dvoji nimalo da se namjerno nije kontroliralo što se događa s poduzećima koja su prodana, dok se istodobno i te kako predano raskidalo ugovore s malim dioničarima koji bi tri mjeseca kasnili s otplatom dionica.

Najveće se nepravde očito neće ispraviti, jer ni danas nitko ne govori o naknadi štete stradalnicima privatizacije. Nitko ne može pomoći koloni nezaposlenih iz ugašenih tvrtki koje su, primjerice samo zbog atraktivnih lokacija kojih se netko htio dočepati, otišle u propast, kao što su RIZ, Banija, Banimed, Ortopedija, Fotokemika... Iako su u tim poduzećima radili godinama, stvarajući društveno bogatstvo, stotine tisuća ljudi ostalo je isključeno iz procesa privatizacije, a reviziju njihova položaja ni danas uopće nitko ne spominje.

- Račanova Vlada je pokušala iskoristiti izvješće Državne revizije o pretvorbi i privatizaciji da bi podigla generalnu optužnicu protiv cijeloga sustava vlasti HDZ-a, od predsjednika Tuđmana do cijele strukture vlasti i svih dužnosnika: da su skovali zločinački plan pod nazivom "zločin pretvorbe i privatizacije" kako bi opljačkali vlastiti narod i državu, a da je HDZ-ova saborska većina dala pokriće izglasavanju zakona koji su omogućili da se provede takva politička paklena odluka. To je početak predizborne kampanje i traženje alibija za potpunu vlastitu nesposobnost i nestručnost, i panična reakcija, i strah od izigranih i prevarenih građana. To je strah od odgovornosti i prokušani kriptokomunistički model da se ide u klasični staljinistički obračun sijanja straha, a sve radi održavanja na vlasti i prikrivanja vlastitih pogrešaka i nedostatka vizije."

Okrenuo je pilu naopako Šeks, držeći lekciju vladajućima iako bi se trebao pokriti slavonskim šeširom, jer i vrapci već znaju da je u pretvorbi glavnu ulogu igrao politički klijentelizam, odnosno korištenje političkog položaja i utjecaja za golemo bogaćenje odabranih pojedinaca i grupa. Premda bi zbog svega što su u proteklom desetljeću radili uvjerljivost HDZ-a danas trebala biti ravna nuli, neke njihove kritike ipak drže vodu.

Davor Petričić također je uvjeren da su izbori glavna Račanova motivacija za reviziju.

Posao revizije povjeren je deklariranoj članici HDZ-a Šimi Krasić, čija je stranka napravila najveću štetu u procesu pretvorbe, podsjeća Petričić i upozorava na to da je revizija već jednom izvijestila Sabor o nalazima pretvorbe, ali u tom trenutku nitko iz Vlade nije bio nezadovoljan samo zato što su izbori bili predaleko.