Hrvatski zavod za zapošljavanje napokon je odlučio kako će tretirati četiri stotine tisuća svojih štićenika: kao uvjetno puštene zatvorenike. Govoreći o primjeni novog Zakona o zapošljavanju, ravnateljica HZZ-a Sanja Crnković-Pozaić odlučila se preobraziti u upraviteljicu zatvora čiji će službenici u novom "call centru", poput socijalnih radnika, kontrolirati jesu li njihovi štićenici napustili svoj dom i time prekršili uvjetnu kaznu. Naime, ako se u utvrđeno vrijeme nezaposleni ne jave na kućni telefon, smatrat će se da rade i time automatski prebacivati među teže slučajeve – onih koji aktivno ne traže posao. Jasno, samo pod uvjetom da im telefoni ne budu isključeni zbog neplaćenih računa.

Neviđeni prijedlog Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, koji sigurno konkurira za tri najperverznije zamisli državne administracije, navodno je usmjeren prema kontroli rada na crno. I tko će opet izvući deblji kraj? Nezaposleni, kako to i priliči. Nema smisla da se protiv rada na crno država bori nadzorom poslodavaca. Radnici su sami krivi što ih poslodavci neće primiti u stalni radni odnos, što im ne plaćaju staž i socijalno, što ih tretiraju kao ljudske ništice. Sada se toj harangi priključila i država.

Ovim tumačenjem Zakona o zapošljavanju nezaposleni su strpani u kućni pritvor. Ako slučajno napuste mjesto stanovanja, prekršili su uvjetnu kaznu. Zato bi najbolje bilo vezati ih lisičinama za radijatore, prilijepiti im telefone na ruku, postaviti pred njih zdjelicu s vodom i komad pljesniva kruha, pa da vidimo tko će od njih raditi na crno. Tko će odbiti posao? Tko će zloupotrebljavati tih 900 kuna koje im država tako benevolentno uručuje da bi oni besposleni tumarali uokolo? Možda u potrazi za poslom, tko zna?

Čak je i predsjednik Sabora Zlatko Tomčić pokazao razumijevanje i pritisnut zdravim razumom priznao da su nezaposleni ipak ljudi koji moraju ponekad izaći iz kuće: odvesti djecu u školu ili se čak pobrinuti za zdravstvene probleme. "Radi se o neprimjerenom tumačenju zakona", izjavio je Tomčić, a čelnici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje tu nečuvenu odluku o kućnom pritvoru opravdali činjenicom da nemaju dovoljno službenika koji bi se mogli posvetiti toj vojsci od četiri stotine tisuća nezaposlenih. I tako, umjesto da štićenici dolaze jednom tjedno u Zavod, bolje da sjede doma i dižu telefone. A što ako su dali broj mobitela? Znači li to da zarađuju dovoljno da bi si priuštili takav luksuz?

Svejedno, lijepo je znati da je hrvatska vlast okrenuta interesima običnog čovjeka. A prije svega utješno je znati da svim sredstvima - statističkim, matematičkim, kažnjeničkim – nastoji utjecati na smanjenje nezaposlenosti. Pa ako ne ide pozitivnim propisima, poticajima, lijepim riječima, onda ide silom. Samo da (vladajući) vuk bude sit, a sve (nezaposlene) ovčice na broju - u jednom toru.