»Izetbegović je Karadžiću preko svojih izaslanika u tisuću varijanti nudio čitavu tuzlansku regiju u zamjenu za kompletno područje Sarajeva. On je to odbio jer je smatrao da će rubni dijelovi Sarajeva i industrijska zona pripasti Srbima, a da će središnju gradsku jezgru dobiti Muslimani«, tvrdi Trajković. Bivši savjetnik sada tumači da je Zapad zapravo nagovorio Izetbegovića da odustane od razmjena teritorija i stanovništva, te da je cilj Zapada bio napraviti veliku Hrvatsku.

Trajković također tvrdi da Milošević nikada na dnevnom redu nije imao podjelu Bosne, a da je to od njega uporno tražio Franjo Tuđman. »Milošević je inzistirao da cijelu Bosnu zadrži u sklopu Jugoslavije. Tuđman je preko svog prvog suradnika Hrvoja Šarinića pokušao kod Miloševića dogovoriti podjelu Bosne, a podjela je zapravo bila zamka za Miloševića«, tumači Trajković. Prema njegovom viđenju »po podjeli koju je predlagao Tuđman, u dijelu BiH koji je nudio Miloševiću živjelo bi 80 posto Muslimana, a Hrvatska bi dobila 50 posto teritorija Bosne i Hercegovine«. Trajković žali što Srbi nisu odmah zauzeli Sarajevo, a navodno su imali potencijala za to.

»U takvim situacijama savjetovali smo Miloševiću da donese političku odluku da u Srbiji podigne 300.000 ljudi i kaže im - hoću da za tjedan dana riješite situaciju u BiH. Mi smo na isti način izgubili i Kosovo. On je na Kosovu držao samo pet tisuća policajaca i deset tisuća vojnika. Stalno se nećkao treba li vojska ili ne treba intervenirati. Govorili smo mu da on ima pravo zauzeti Sarajevo, ali da ga nema pravo tri godine kljucati i mrcvariti«, objašnjava Trajković i tvrdi da sukob Miloševića i Karadžića nije bio fingiran, te da bi Karadžić bolje prošao da i u nekim drugim situacijama nije slušao Miloševića.

Alenko Zornija