HTV-ov Treći bio je - stvarao se privid - rezerviran za sreću. Koja se Hrvatima događa sve rijeđe. Zato ne čudi to su za kolektivnu euforiju kakva se događala u subotu na ulicama, trgovima, kafićima i stanovima, kriteriji sve niži. Prva pobjeda na Svjetskom nogometnom prvenstvu doživljena je kao prije četiri godine ulazak u polufinale, s tom razlikom da su nakon poraza od Meksika nekritički u blato bačeni igrači te posebice trener Mirko Jozić poslije pobjede nad Talijanima slavljeni kao zemljom hodajuća, nedodirljiva i nepogrešiva božanstva. Eto, u Davoru, rodnom mjestu Ivice Olića, povela se rasprava kako bi bilo najbolje da su ubuduće dan općine slavi upravo na spomen kada je njihov najpoznatiji, sada i naslavniji sin zabio gol Talijanima.

Oko tog bi se apsurdnog prijedloga mogli složiti čak i ideološki netrpeljivci poput, recimo, HDZ-a, SDP-a ili HSP-a. Ipak, neka Davorčani ne žure, jer bi Ivica Olić, ukoliko (ispričavam se svima onima koje bi moja glupa sumnja mogla eventualno povrijediti) uđemo u drugi krug, mogao zabiti i neki značajniji, čak i značajniji gol od onog na utakmici s Italijom. Što ako doguramo do finala - u što je siguran jedan gledatelj koji mi je probio uši prognozom da će posljednjeg dana Prvenstva upravo hrvatski reprezentativci potući Brazil - i da finale odluči loptom u protivničkoj mreži Ivica Olić?!

Tad bi ponovo morali mijenjati dan općine. Ili, zato što bi oba gola bila značajna, presudna i velika, na dan kad je postignut prvi nek se slavi općinski a na dan kada će Ivica Olić Hrvatskoj osigurati titulu svjetskog prvaka, dan županije. A kako se vladajuća petorka i tzv. hrvatski blok ne mogu civilizirano dogovoriti o najvećem državnom blagdanu, možda bi to mogao biti i Dan državnosti. Vrijedi, je l", razmisliti.

"Idemo dalje!"

Nakon što su se novinari na to nasmijali, Mesić ih je upozorio da Hrvatska i za to ima snage. A ako se to dogodi, Mesićevu poziciju na Pantovčaku ozbiljno će ugroziti Ivica Olić.