Kad je riječ o SAD-u, Hrvatska se u ove dvije godine pomakla s, recimo, prijateljskog u partnerski status / Hrvatska može partnerstvu sa SAD-om ponuditi svoju unutarnju stabilnost i aktivnu ulogu u uspostavi stabilnosti u regiji / NATO-u je zanimljiv naš položaj na sjevernoj maritimnoj fasadi Mediterana i križanju sjevera i juga, odnosno istoka i zapada / Hrvatska može NATO-u ponuditi specijalističke postrojbe za određene namjene, ali naša vlastita stabilnost i doprinos stabilnosti regije naš je najveći mogući doprinos NATO-u i borbi protiv terorizma

WASHINGTON, 9. lipnja (Od posebne izvjestiteljice Vjesnika) – Nakon trodnevnog službenog posjeta hrvatske delegacije Washingtonu, predvođene premijerom Ivicom Račanom i ministrom vanjskih poslova Toninom Piculom, izaslanstvo nije krilo zadovoljstvo brojnim susretima na izuznimno visokoj razini. U washingtonskim diplomatskim krugovima nije ostalo nezamijećeno da nijedno izaslanstvo zemalja iz naše regije nije imalo susrete s toliko najviših američkih dužnosnika, počevši od razgovora s predsjsednikom Bushom u Ovalnom uredu, preko susreta sa savjetnicom za nacionalnu sigurnost Condoleezz Rice i državnim tajnikom Colinom Powellom do ministra pravosuđa Johna Ashcrofta i ministra trgovine Donalda Evansa.

- Ono što se dogodilo vrlo je slično onome što smo željeli. Naravno, uvijek su moguća iznenađenja. Tehnički gledano, nismo imali iznenađenja, a nismo ih imali ni politički. Partnerstvo SAD-a i Hrvatske je ovdje ne samo potvrđeno nego i unaprijeđeno. To je kulminiralo u razgovoru predsjednika Busha s premijerom Račanom, koji je u pripremi bio držan, da tako kažem, u niskom profilu.

- Da, diplomatskim rječnikom rečeno, u prvoj varijanti dogovora bilo je riječi o susretu, a ne o razgovorima. No, nakon prvih konkretnih razgovora i konzultacija neposredno uoči dolaska premijera te informacija koje smo proslijedili Bijeloj kući, raspoloženje se na neki način promijenilo, tako da je došlo do pravog bilateralnog susreta predsjednika i premijera u formatu koji je rezerviran za saveznike, i to je jedino, naravno, ugodno iznenađenje, ali ne i pravo iznenađenje.

- Kad je riječ o terminu partnerstvo, treba reći da postoji skala odnosa među državama. Na jednoj strani je neprijatelj, a pozitivna strana skale počinje s prijateljem, potom se postaje partnerom, a na kraju i saveznikom. Kad je riječ o SAD-u, mi smo se u ove dvije godine pomakli s, recimo, prijateljskog u partnerski status.

Partnerstvo, kad je riječ o državama, funkcionira tako da obje države, formalno-pravno gledano, imaju po jedan jednakopravni glas. U stvarnosti, Hrvatska može partnerstvu sa SAD-om ponuditi svoju unutarnju stabilnost i aktivnu ulogu u uspostavi stabilnosti u regiji. Amerika je trenutno iznimno fokusirana na borbu protiv terorizma, za njih je to rat. Predsjednik Bush je rekao: »Mi smo, gospodine premijeru, u ratu«. Hrvatska, jačajući vlastitu stabilnost i pozitivnim djelovanjem u regiji može biti partner koji neće odvlačiti američki interes s borbe protiv terorizma na neko drugo žarište, to je naš doprinos.

- Sasvim praktično gledano, naš je geografski položaj zanimljiv NATO-u. To, što mi, realno gledajući, u Pragu nećemo biti pozvani u članstvo nije posljedica našeg nezanimljivog položaja ili naše nemogućnosti da budemo partneri, nego posljedica kašnjenja s potezima koje moramo povući u zemlji. Napravljeno je puno, ali ne i dovoljno. NATO-u je zanimljiv naš položaj na sjevernoj maritimnoj fasadi Mediterana i križanju sjevera i juga, odnosno istoka i zapada. Hrvatska kontrolira tu zadnju fasadu toplih voda, koja će biti zatvorena s Bugarskom, Rumunjskom, Turskom i Grčkom; ostaju još Hrvatska i Albanija. I kad se one priključe NATO-u, sve tople vode sjevera Mediterana bit će pod kontrolom saveznika. Hrvatska može NATO-u ponuditi specijalističke postrojbe za određene namjene, ali naša vlastita stabilnost i doprinos stabilnosti regije naš je najveći mogući doprinos NATO-u i borbi protiv terorizma.