Ma, kakav je to crossfire u kojem nema suprotstavljenih mišljenja, napada i obrane?! Aleksandar Stanković još jednom je promašio čitavu loptu pozvavši za svoje pobočnike novinare koji su punih sat vremena mirno koegzistirali s glavnim gostom Igorom Mandićem, čime je u potpunosti izgubljen smisao emisije »Nedjeljom u 2«. Ne vjerujem da među novinarima ne postoji dvoje gorljivih nogometnih fanova, spremnih na žestoko kontriranje Mandićevom - što je moja malenkost objeručke prihvatila - huljenju nogometa. Bojana Radović te posebno Miljenko Jergović birali su riječi kojima se ne bi zamjerili nogometnim fanaticima, a ipak sačuvali aureolu intelektualne individue kojoj je svaka pomisao na masovnost mrska, pa Igor Mandić nije morao braniti ni jednu svoju često i nategnutu tezu o nogometu kao infantilnoj, nesportskoj igri.

Najkontroverzniji pak je bio Jergović, koji je asocirao na voajera u grupnom seksu. Nogomet voli gledati od malih nogu, ali gotovo u potaji, sam, daleko od mase, sablazneći se i pomisli da ga mu se netko vješa o vrat i ljubi ga nakon postignutoga gola. Oprostite, shvatljiviji su mi nogometni fanatici koji kolektivno (jer stadioni nisu ni predviđeni za skup nekomunicirajućih pojedinaca) uživaju u pobjedi ili u tome na koji način dvadesetak naoko odraslih ljudi trči za jednom loptom, od čovjeka koji se grozi svih nogometnih nuspojava, a ipak odlazi na utakmice. Pribroji li se tom čudaštvu mnoštvo dubioznih (polu)teza, soliranje Mandića i Jergovića, izostanak ne samo polemike nego i dijaloga, bilo je to, bez dvojbe, jedno od najslabijih izdanja emisije »Nedjeljom u 2«.

Otkad je isplivala na površinu prisavske baruštine, Jasna Ulaga Valić inzistira, više teoretski, na redu. U praksi je trenirala, s pravom, strogoću na Denisu Latinu. Zato je veliko licemjerje Mirku Galiću prigovarati poštivanje zakonitosti. Oprostite, ako Željka Markić, za koju do misterioznog postavljanja u uredničku fotelju nije čulo 99 posto kolega, ne udovoljava propisanim uvjetima i ako Galić ne želi popustiti neshvatljivim pritiscima, korak unazad, uz jedno »oprostite«, mora učiniti Ulaga, jer je očito u krivu. Iz dva razloga. Prvim, da je Željka Markić nezamjenljivi genij, vrijeđa struku, a drugim, da se pred njezinim kadrovima treba žmiriti na oba oka, odstupa od principa koje je tako glasno i štreberski zagovarala. I Galić bi, vjerujem, Željku Markić potvrdio za urednicu da je riječ o ženskom Goranu Miliću (kojeg bi, usput, Ulaga željela maknuti s Prisavlja), pa taman imala i osnovnu školu. Budući da Željka Markić ima manje iskustva, a onda i uredničkog znanja, od mnogih novinara na HTV-u koje Ulaga zapostavlja, Galić je sto posto u pravu. Inzistiranjem na njoj Ulaga želi dokazati da na najodgovornija urednička mjesta mogu i ljudi »s ulice«.