Ne treba biti pretjerano domoljubno zanovijetalo da bi se upitali pa kog će vraga Dražen Budiša na mjestu predsjednika Nadzornog odbora Jadranholdinga. Nije da sumnjamo u poštenje predsjednika Hrvatske socijalno-liberalne stranke, ali nadzirati poslovanje pet brodogradilišta čini nam se pomalo prevelikim zalogajem za političara kojem više leži čista politika od suhih i zakučastih polugodišnjih i godišnjih financijskih izvještaja o poslovanju jadranskih škverova.

Vrlo malo argumenata bi se dalo naći i za tvrdnje da je Budiša u stanju kontrolirati tok novca koji iz državne kasice odlazi u brodogradilišta. Ponajmanje sumnjamo u to da će zamjenik premijera s te visoke pozicije namještati poslove s provizijom stranim brodarima i domaćim i inozemnim kooperantima. Jedini smisleni odgovor u ovoj situaciji nalazi se u tumačenju da je Budiša na to mjesto došao s političkim ambicijama da svojim političkim i moralnim autoritetom podupre projekt Jadranholdinga i da mu to, ako Bog da, pribavi pozitivne političke poene.

Naime, izmjenama Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika definirano je da dužnosnici mogu biti članovi NO-a ili UO-a trgovačkih društava, ustanova i izvanproračunskih fondova u pretežno državnom vlasništvu ili u kojima država ima većinski udjel, ali bez prava na novčanu naknadu. Prema posljednjem popisu pristiglom iz Vlade, koji je moguće do danas u manjem dijelu promijenjen, od državnih dužnosnika u najviše nadzornih fotelja sjedi Mato Crkvenac. Ministar financija kontrolira poslovanje u osam trgovačkih društava, a ne osamnaest, kako mu se znalo pripisati. Predsjednik je NO-a Croatia osiguranja i Hrvatske banke za obnovu i razvoj.

E sad, nije sporno da Crkvenac posjeduje stručnost za obnašanje funkcije nadzornoga financijskog organa, ali je zato vrlo dvojbeno može li kvalitetno obavljati taj posao u osam društava istodobno s funkcijom ministra financija. Koji bi tu mogli biti motivi posrijedi osim izrazite želje za što većim utjecajem u strateškim hrvatskim tvrtkama. Božidar Pankretić, ministar poljoprivrede, vlasnik je šest nadzornih fotelja, a bivši ministar gospodarstva Goranko Fižulić, ministar zaštite i okoliša Božo Kovačević, ministar javnih radova Radimir Čačić i Damir Kuštrak, zamjenik ministra financija, dobili su u posjed pet NO-ova. Slavko Linić, potpredsjednik Vlade, u nadzornim je odborima Ine, Hrvatskog fonda za privatizaciju i Hrvatskih željeznica, dr. Goran Granić, potpredsjednik Vlade, predsjednik je Nadzornog odbora Hrvatske elektroprivrede, a Željka Antunović, potpredsjednica Vlade, u Nadzornom odboru Hrvatske lutrije.

Svi ostali ministri u Vladi su članovi u po jednome nadzornom odboru, dok su Božidar Pankretić i Antun Vujić članovi Upravnog odbora, s tim da je Pankretić na čelu Upravnog odbora Hrvatskih šuma, dok je Vujić član Upravnog odbora Zavoda za obnovu Dubrovnika. Veliki dio pomoćnika ministara također se nalazi u nadzornim odborima, tako da se može reći da visoki dužnosnici izvršne vlasti imaju popriličnu moć nad kontrolom tijeka novca u najznačajnijim državnim poduzećima.

Ta činjenica govori kako izvršna vlast sastavljena od političara posjeduje specifičnu vrstu gospodarske društvene moći koja za sobom nosi brojne neformalne povlastice. Dakle, aktualna vlast jest dužnosnicima uskratila pravo na novčanu naknadu sjedenja u nadzornim odborima, ali ih nije jednako velikodušna oslobodila od tih fotelja. A to samo znači da je moć koja proistječe iz tih dužnosti još uvijek dovoljno veliki mamac bez obzira na činjenicu da više nema i mjesečne materijalne naknade.

Ne sumnjamo u ničije poštenje, ali podsjećamo da je Hrvatska udruga poslodavaca zbog "mamaca", koji se još zovu i "provizije", Vladi uputila zahtjev i prijedlog da se državni dužnosnici maknu iz nadzornih i upravnih tijela. Željko Ivančević, glavni ravnatelj HUP-a, još je prije godinu dana, bez navođenja imena osoba i tvrtke, javno ustvrdio kako su državni dužnosnici u nadzornim odborima u pet velikih poduzeća primali velike provizije za ugovorene poslove i nabavu robe. Tada je Dražen Budiša javno progovorio o tome da su ministri preopterećeni funkcijama — dr. Goran Granić imao ih je u jednom trenutku 14 — pa i članstvom u nadzornim odborima. I Hrvoje Vojković, tadašnji predsjednik Fonda za privatizaciju, sadašnji ministar gospodarstva, bio je za to da se političari maknu iz nadzornih odbora. Danas, pak, Dražen Budiša sjeda u fotelju predsjednika Nadzornog odbora Jadranholdinga, projekta koji se odvija pod paskom ministra gospodarstva Vojkovića. Eto kako dnevna politika neizbježno ruši prijašnje stavove i razmišljanja.

Međutim, do 3. siječnja 2000. postojalo je originalno tumačenje razloga za postojanje novčanih naknada za foteljašenje u nadzornim odborima. Borislav Škegro, bivši ministar financija i zamjenik premijera, svojedobno je za Glas Slavonije izjavio kako državnim dužnosnicima ta primanja "vraćaju nekoliko tisuća kuna razlike između prvoodređene i potom snižene dužnosničke plaće" (plaće ministara — op. a.). Škegro je tada ukupno zarađivao oko 23 tisuće kuna mjesečno, a u istom intervjuu je novinaru sućutno kazao: "Ako vi živite samo od plaće, pa vi ste onda prava sirotinja." Prosječna naknada u nadzornim i upravnim odborima iznosila je između tri i četiri tisuće kuna i bila je zbilja lijepa kompenzacija za malu ministarsku plaću od 12 tisuća kunića. Ako tome pribrojimo moguću zaradu od provizijica, tada se može reći kako je bilo sasvim isplativo postati "poduzetnik" na način da postaneš "političar".

Jedna od afera koja je potresla novu vlast kada su u pitanju članstva u nadzornim odborima bila je podjela mjesta u tim tijelima u zagrebačkim poduzećima. Nakon izbora je Milan Bandić ta mjesta mahom podijelio svojim najbližim suradnicima koji su uglavnom dobili mjesta u tri do šest nadzornih odbora, a ni druge stranke nisu prošle loše. Skandalić se pak potkrao u činjenici da je Radmila Ramuščak, članica Hrvatske narodne stranke i sestra ministra Radimira Čačića, postala predsjednica Nadzornog odbora Zagrebparkinga, dok je Nada Budiša, supruga Dražena Budiše, bila postavljena u Nadzorni odbor Tržnica i veletržnice. Ni slučaj Josipa Kregara, koji je kao član Nadzornog odbora "Posmrtne pripomoći" dobio kredit, nije bio bez vraga, iako se Kregar i dandanas iščuđava što je u tome loše ako je taj kredit uredno vratio.