Iza tog nadvikivanja i barnumskog samoreklamiranja kriju se porazne činjenice. Forum 21 nedavno je upozorio da na Hrvatskoj televiziji vlada kaos, zakoni se ne poštuju, međuljudski su odnosi sve gori. Sukobi između poslovodstva i uredništva eskalirali su do ucjene i prijetnji i blokiraju sve druge procese. Velika obećanja o javnoj televiziji ostala su mrtvo slovo na papiru. Dvije i pol godine od dolaska nove vlasti, koja se obavezala na zapadne standarde, državna televizija još nije dobila konkurenciju, ništa se ne poduzima oko privatizacije treće televizijske mreže.

Prije nekoliko mjeseci izabrano rukovodstvo nije položilo ispit. Nova glavna urednica Jasna Ulaga Valić pokazala se kao vrlo ambiciozna i nekompetentna. Za suradnike je dovela ljude koji ne ispunjavaju profesionalne kriterije, pa je pravilnike pokušala prilagoditi njihovim kvalifikacijama. Kao što se prilikom njenog izbora riječ struke uopće nije čula, tako je ni ona ne uvažava: liječnicu je postavila za urednicu dnevnih političkih emisija, sportskog novinara za urednika informativno-političkog programa.

Javnost zasipa s nekoliko srednjoškolskih fraza. »Uvijek tvrdim da je čovjek biće nade«, ponavlja Valićka. Ali za televiziju kojom ona šefuje zaista nema nade. Kad je pitaju o obećanim promjenama, ona nabraja kako je nekim redakcijama poboljšala uvjete rada. Ali javnost prvenstveno zanima poboljšanje programa. To na HTV-u još ne emitiraju, no publikum se može zabavljati njihovim skandal-sapunicama. Mediji objavljuju pikanterije o zahtjevu glavne urednice da joj menadžerski ugovor bude težak milijun kuna, svoje nit' smrdi nit' miriše emisije gura u elitne termine i pretenciozno ih potpisuje kao magistrica, posvuda tvrdi da joj, jadnici, svi rade o glavi.

Kad zbog različitog tretmana komemoracije iz Jasenovca i Bleiburga jedan član Vijeća HRT-a dade ostavku, ona objašnjava da je prijenos iz Bleiburga određen ugovorom Televizije s Crkvom, a neprenošenje skupa u Jasenovcu odluka je, kaže, njenih urednika u što se ona ne želi miješati. Ali kad osobno zabrani emisiju o deustašizaciji, onda to tumači prakticiranjem svojih uredničkih ingerencija. Ako je kaos u glavi glavne urednice, onda je neminovno kaos i u programu.

Politika smatra dovoljnim to što je odustala od izravnog uređivanja televizije, kako se to radilo za vrijeme Tuđmana. Odluke su sada na Vijeću sastavljenom od predstavnika različitih dijelova javnosti. Ali Vlada ne može smatrati da je time ispunila svoju ulogu. Ona ima odgovornost osigurati uvjete za pretvaranje državne u javnu televiziju, što nije učinila. Tu tranziciju ne može artikulirati zbrda-zdola sabrano Vijeće niti ljudi kojima je televizija strani medij. Također je nužno da se prilikom kadrovskih odluka uvažava mišljenje struke. Jer, ako nema profesionalnosti, nema ni ozbiljne televizije. Na HTV-u profesija je donedavno bila u službi politike, Prisavljem sada gazduje diletantizam.