Sporazum iz Nice, koliko god bio sramotan primjerak »europskog kompromisa«, ipak je udario temelje funkcioniranju velike Europe/ Novo irsko odbijanje donijelo bi odbijanje proširenja, scenarij kojega malo tko želi, ali ga se svi plaše

BRUXELLES, 10. lipnja (Od Vjesnikove dopisnice) - S desetak novih članica, Europska unija će, dogodi li se »veliki prasak« ili proširenje išlo u etapama, biti za četvrtinu prostranija nego što je danas, ali 20 posto stanovnika više unosit će samo četiri posto nacionalnog dohotka. Europska je unija svojedobno lako apsorbirala nove demokracije - Španjolsku, Grčku, Portugal - tada vrlo siromašne zemlje. No sada, kada se u čekaonici gura deset država, EU nije na čistu što bi, osim da postoji konsenzus o neizbježnosti proširenja jer je to korisno za cijeli kontinent.

U završnoj fazi pregovora, kada su dodirnute ekonomski i politički najosjetljivije teme, a najteža poglavlja, poput poljoprivrede, tek treba otvoriti, izjava povjerenika za proširenje Güntera Verheugena da je preostalo malo vremena za konkretne korake, upućuje da je proces zaista ušao u onu kritičnu, biti-ili-ne-biti fazu. Dosad je sve išlo relativno glatko. Povjerenik za proširenje pohvalio je kandidate konstatacijom da ih je dobar dio u praktičnoj provedbi uvjeta Aquisa (zajedničke zakonske baze) otišao dalje od nekih članica Unije.

Kandidati su za kratko razdoblje do desetljeća prešli put od »ruskih satelita« - kako su neupućeni »zapadni« novinari okrstili Sloveniju - do funkcionirajućih tržišnih ekonomija i naprednih društava u kojima je najveći problem, neefikasan sustav javne uprave i korupcija. Verheugen s prilično strepnje gleda potencijalnu zamku za proširenje, irski referendum. Ne prođe li po drugi put izjašnjavanje Iraca o (ne)prihvaćanju Sporazuma iz Nice, moglo bi doći do »vrlo, vrlo ozbiljnog problema«, rekao je Verheugen. Sporazum iz Nice, koliko god bio sramotan primjerak »europskog kompromisa«, ipak je udario temelje funkcioniranju velike Europe. Novo irsko odbijanje stoga bi moglo donijeti i odbijanje proširenja, što je scenarij kojega malo tko od ozbiljnih političara želi, ali ga se svi plaše.

Kada izborna baza počinje galamiti radi jeftinije konkurencije s Istoka, brojke se zaboravljaju kao i iskustvo EU s prijašnjim proširenjima. Nakon ulaska Španjolske u EU, samo u Francuskoj radilo je stotinjak tisuća Španjolaca da bi se nakon osam godina solidarnog ulaganja EU u Španjolsku, broj španjolskih gastarbajtera smanjio na trećinu prvog vala. Sa sve glasnijom desnicom, vladama članica EU ostaje malo manevarskog prostora za sklapanje kandidatima relativno povoljnih sporazuma o ulaznici za EU.