Nakon što su tajno zaokruživali svoje favorite za glavnu urednicu, u javnosti najeksponiraniji članovi Vijeća ne libe se priznati da je i njih same zatekao izbor Jasne Ulage Valić na tu funkciju. Međutim, bolje i ona nego katastrofalna kadrovska, a onda i programska politika kontinuiteta, tvrdili su. S čime se, naravno, nisam složio, pa ponavljam. Od svi kandidata koji su se prijavili na natječaj za glavnoga urednika, tek su dva bila ozbiljna. Prvi je Božo Sušec, a drugi Marija Nemčić, koja je u svom posljednjemu mandatu u praksi dokazala svoju uredničku i organizacijsku impotenciju. Dakle, ona debela prisavska knjižurina spala je na jedno ime: Božo Sušec. Kardinalna pogreška Vijeća bila je njemu pretpostaviti Jasnu Ulagu Valić. Svi oni koji se imalo razumiju u novinarstvo, svi oni koji imalo poznaju stanje na Prisavlju, svi oni koji imaju trun saznanja kakve kvalitete glavni urednik mora imati, znali su to. Ali nije znalo Vijeće HRT-a, koje je, da bi dokazalo svoju zrelost, trebalo reći:

»Gospodo, nitko od prijavljenih kandidata ne ispunjava naše visoke kriterije. Ponovite natječaj!«.

No, možda bi tada kakav radoznao novinar zatražio od akademika Vlatka Silobrčića da mu razloži te stroge kriterije. A, ruku na srce, Vijeće nije imalo nikakve kriterije, što, uostalom, potvrđuje izbor Jasne Ulage Valić, novinarke i urednice iza koje do dana današnjega ne stoji ni jedna vrhunska emisija, ni jedan vrhunski prilog, ni jedan vrhunski vođen program. Vijeće se, dakle, neodgovorno i nekompetentno zaigralo popunjavanjem prazne glavnouredničke fotelje, a ne izborom kvalificirane osobe za jednu od najutjecajnijih funkcija u hrvatskoj državi. I zato bi bilo moralno i odgovorno da Vijeće iskaže svoju odgovornost - ostavkom.

Prije nego što eutanizira sebe, Vijeće mora zatražiti ostavku Jasne Ulage Valić, koja je u svojih prvih (nadam se i posljednjih) sto dana vladavine pokazala nevjerojatan nesrazmjer između bolesne ambicije i za novinara s desetak godina (uredničkog) staža još nevjerojatniju nekompetentnost, što sam, uostalom, napisao na ovomu mjestu nekoliko puta. Jednostavno, Jasna Ulaga Valić nije dorasla poslu koji joj je povjerilo Vijeće, uvjereno da svatko u Hrvatskoj može napraviti dobar program i sastaviti idealnu nogometnu reprezentaciju. Ulaga i njezina ekipa, u kojoj su potpuno krivo raspoređene uloge, nema znanja, novinarskog umijeća, talenta i autoriteta da od medija, koji je naučen služiti interesima partije i moćnika, stvori televiziju koja će biti servis hrvatske javnosti. Kako ne znaju vući velike, za preobrazbu HTV-a sudbonosne poteze, bave se malim, privatnim obračunima. Čistim kokošarenjem. Kako mogu dobar program napraviti novinari i urednici koji su dosad napravili manje čak i od Ulage?! Željka Markić samo je dokaz da je diletantizam na Prisavlju metastazirao. Da bi ga se uklonilo, potrebne su ozbiljne operacije. Da bi ih uopće i moglo zapaziti, Vijeće mora biti malo, sedmeročlano ili deveteročlano, (polu)profesionalizirano, ugledno i u medije izvanredno upućeno.