Novi list: 12. 06. 2002.
Izbori bez birača
Piše: Jelena Lovrić
Izbori bez birača, kakvi su se u nedjelju dogodili u Rijeci i Đakovu, konačno su uzdrmali samouvjerenost vladajućih. Na izborima za vijeća mjesnih odbora u dva grada nije apstiniralo tek oko osam posto elektorata, u takvoj konstelaciji HDZ doživljava trijumf. Rezultati su potvrdili trendove što su ih prošlog tjedna naznačila tri istraživanja javnih raspoloženja – HDZ će kapitalizirati činjenicu enormnog bujanja neodlučnih. Damir Kajin, ne bez panike u glasu, kaže kako 35 posto HDZ-ovih glasova u »crvenoj Rijeci« pokazuje da će vladajuća koalicija pomoći tuđmanovcima da »doguraju do maksimuma podrške, kakvu su imali 1990. godine«.
Vladajući za svoj strmoglav pretežno krive intelektualce, novinare, javnost i ukupan narod. Na saborskim odborima ovih je dana, doslovce, zastrašujućom ocijenjena činjenica da na mjesne izbore u Rijeci nije izašao ni svaki deseti birač. Ali objašnjenje je – heureka! – pronađeno u djelovanju »pojedinih intelektualaca, koji promiču antistranački sindrom«. Potpredsjednik Sabora Zdravko Tomac kaže da se u zemlji stvara »antistranačko raspoloženje«, raspiruje se uvjerenje da Hrvatsku iz krize ne mogu izvesti političke stranke, nego neke nove udruge neovisnih intelektualaca, koje »nemaju ni programa ni organizacije«. Dorica Nikolić, bijesna na sve koji su kritični prema ponašanju političara, izjavljuje: »Nekad nas je vrijeđao Franjo Tuđman, a danas neovisni stručnjaci«. Strašno joj smeta što se postavljaju »neka mjerila prema kojima bi se političari trebali ponašati« te intelektualce optužuje da »čeznu za vremenima u kojima nije bilo ni stranaka ni parlamentarizma«.
Točno je da u hrvatskoj javnosti vlada prezir i odbojnost prema političarima i strankama. Ali netočno je kada se autorima tih raspoloženja označavaju intelektualci i mediji. Za ogromnu izbornu suzdržanost, za izborne rezultate – po vladajuću koaliciju katastrofalne a po HDZ sve poletnije – zaslužna je prije svega aktualna vlast. Ona kojoj je prije dvije i pol godine Hrvatska dala gotovo plebiscitarnu podršku. Tražiti krivce za uprop
aštavanje tog kapitala negdje izvan političara, krajnje je pogrešno. Politička je klasa svojim ponašanjem kreirala svoj javni rejting. Indikativan je u tom pogledu njihov odnos prema vlastitoj poziciji.Tako je, primjerice, koalicijska vlast nedavno najavila ukidanje privilegiranih saborskih mirovina. Ali realizaciju te namjere planira tek u dalekoj budućnosti. Na sebi ponovo nisu ni pokušali demonstrirati principijelnost, bez mirovinskih povlastica ostali bi oni koji će se tek birati, na idućim izborima. S tim u vezi ministar rada Davorko Vidović priznaje postojanje »nekih nepravdi« i »etički dvojbenih instituta«, ali dodaje da ih »neće biti lako ukinuti zbog stečenih prava«. Isti ministar ni okom neće trepnuti dok zagovara ukidanje i redukciju stečenih prava radnika, prije svega rezanje otkaznih rokova i otpremnina. U tom se slučaju ne poziva ni na pravo ni na pravdu.
To je ponašanje humus iz kojeg raste antistranački sindrom. Dok politička elita bude njegovala klijentelistički odnos prema vlasti, a drugima kako bude, na izbore će izlaziti sve manje ljudi: iz razočaranja, iz gadljivosti, iz otpora... Zato jer neće htjeti da svojim glasom kupuju bolji život NJIMA, a ne, kako se obećavalo, SVIMA.