To što Ante Starčević ni stoljeće i pol nakon osnivanja Akademije nije dobio primjereno mjesto u njoj, govori puno o toj znanstvenoj ustanovi, koja je sa stisnutim zubima prihvatila promjenu imena iz Jugoslavenske u Hrvatsku akademiju. Osnivač JAZU bio je biskup Josip Juraj Strossmayer, koji je za njenog prvog predsjednika postavio svog političkog istomišljenika Račkog. Strossmayerova jugoslavenska ideologija implicirala je Srbe, koji su u drugoj polovici XIX. st. imali svoju državu, vojsku i velikosrpsku ideologiju, asimilirati hrvatskom kulturom u zajedničkoj jugoslavenskoj državi. Čak je i zastupnik velike Srbije, Nikola Pašić, bio sumnjičav prema ideji osnivanja Jugoslavije, sve dok nije shvatio da su Strossmayerovi sljedbenici naivci koji su predaleko odletjeli od svog hrvatskog domoljubnog jata. Čim je Pašić shvatio da JAZU misli kulturom asimilirati Srbe u Jugoslaviji, odmah je na Krfu prihvatio osnivanje Jugoslavije. Ante Starčević je za Strossmayerovo mecenatstvo, poput darivanja novca za izgradnju Đakovačke katedrale i JAZU u Zagrebu, ispravno rekao kako na taj način Strossmayer pokvareno prikriva svoju izdaju hrvatskog naroda, što je priznao i sam Strossmayer u pismenoj korespondenciji sa Račkim gdje mu priznaje da ga je austrijski imperator Franjo Josip ucijenio ultimatumom: “Ili ćete, biskupe, provoditi moju politiku, ili Vas u politici neće biti”. Povijesna je istina kako je upravo Strossmayer za vrijeme cara Franje Josipa bio u Zagrebu kao imperatorov eksponent glavni kočničar Starčevićeve pro-hrvatske politike. I kada se sve to zna, ministar Antun Vujić nakon svega javno govori u negativnom kontekstu o Anti Starčeviću, a pozitivno ističe ulogu Strossmayerovog sljedbenika Matka Laginje. Iako je ministar Vujić dovoljno obrazovan, te zna da je Starčević korigirao svoj prvobitan stav o “Slovencima kao alpskim Hrvatima”, smatrajući ih kasnije sa pravom zasebnim narodom, ministar kulture tu činjenicu prešućuje i selektivno izvan konteksta gura Starčevića u krug šovinista, uzdižući Matka Laginju u odnosu na Antu Starčevića u nebesa. Ali, i takva manipulacija za ministra Vujića ima logike, jer je Matko Laginja svojevremeno kao pravaš izdao Oca domovine i postao ministar jugoslavenske Vlade Države SHS, znači, upravo one prevratničke klike iz tzv. “Središnjeg odbora Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba” na čelu sa Svetozarom Pribićevićem, koja je samovoljno, i ne pitajući Hrvate, priključila hrvatske zemlje Kraljevini Srbiji.

Istine radi, nije za očekivati da ministar kulture, koji nema kulturnog takta u ophođenju sa predstavnicima sindikata kao nedavno na Prvosvibanjskoj proslavi u Zagrebačkom Maksimiru, ima takta prema povijesnoj istini.

Goran Jurišić, URED ZA ODNOSE S JAVNOŠĆU