Nisam u Lori imao nikakvih neugodnosti ni maltretiranja, samo su mi jednom priključili struju na uši – rekao je jedan od svjedoka u tek započetom procesu osmorici bivših vojnih policajaca, koji se terete za zločine počinjene u splitskom vojnom zatvoru Lora prije deset godina. Dotični je inače, zbog premlaćivanja i postupaka sličnih spomenutom strujnom udaru, kojega se, kao, jedva prisjetio, ostao bez bubrega. Jučer se jedan drugi svjedok, svojedobno čuvar rečenog zatvora, nije mogao sjetiti da je istražnom sucu svojedobno potvrdio torturu zatvorenika. Osim mračne tajne iz prošlosti, zatočenike i čuvare logora u Lori danas povezuje još jedna intrigantna činjenica – svi pokazuju teške rupe u pamćenju.

Zaborav je vjerojatno uzrokovan izvanjskim faktorima. Inozemni mediji povodom slučaja Lora podsjećaju na Levarovu sudbinu, kojega je spremnost da svjedoči o zločinima u Gospiću koštala glave. U Splitu optuženi za zločin imaju status nacionalnih heroja. Vojni policajci, koji su o okrutnostima u Lori svjedočili, prvo su ostali bez posla, i konstantno su izloženi teškim prijetnjama. Hoće li, kad se pojave u sudnici, i oni zaboraviti svoja očitovanja o strašnim mučenjima, s nepodnošljivim detaljima o vađenju očiju i namjernom sakaćenju zatočenika?

Amneziji pogoduje i atmosfera u splitskoj sudnici koja je pretvorena u kombinaciju stadiona i kafane. Za razliku od riječke sutkinje Ike Šarić, koja proces gospićkoj skupini vodi s respektabilnom ozbiljnošću, splitski sudac Slavko Lozina dopušta nevjerojatne ispade. Publika optužene dočekuje i ispraća pljeskom i ovacijama, sudac izražava razumijevanje za njihove emocije, prvom svjedoku Mihaelu Budimiru, inače jednom od šefova Lore, dopušta ponašanje kao da je u birtiji.

Lozina se već prije pročuo po komotnom tumačenju svoje funkcije. Odgovoran je za sramotno odugovlačenje suđenja bivšem zapovjedniku splitske specijalne policije, koji se tereti da je prije šest godina metkom u potiljak hladno ubio jednog mladića. Odgovoran je za nestanak oružja iz kojeg se u tom slučaju pucalo, i za uništenje parafinskih rukavica, pohranjenih u sudskom trezoru. Dodjeljivanje vrlo delikatnog slučaja Lora sucu takve reputacije signalizira što se u toku procesa može očekivati.

Haag je gospićki slučaj smatrao testom koji će pokazati spremnost i sposobnost Hrvatske da sama sudi svojim zločincima. Slučaj Lora, ako je zaključivati po tome kako je suđenje krenulo, tu sposobnost demantira. Haški će sud Hrvatskoj dostaviti svoje dokumente vezane uz Loru. Ali bude li se proces i dalje odvijao na dosadašnji način, lako je moguće da ga Haag odluči preuzeti. Sudac Lozina radi na tome.

Dopuštanje da se sudnica i ozbiljan proces pretvaraju u dernek, trebao bi nekoga zabrinuti. To bi se vjerojatno i dogodilo da u pravosuđu ne vlada košmar i kaos. Za razliku od premijera i nadležne ministrice, koji su najavili brzu reformu pravosuđa (Račan je iz Amerike poručio da mu je to prva briga kad se vrati u zemlju), predsjednik Vrhovnog suda Ivica Crnić javnosti saopćava da ne vjeruje u brzo svladavanje kriznog stanja. Radna skupina za izradu koncepta pravosudne reforme nije se ni sastala, dolaskom nove ministrice množe se parade i monade. Prvi čelnik sudbene vlasti sada pere ruke, tvrdeći da nema pravo na optimizam kojim su napumpani političari.